Psihodelija kao sam pojam nije jedina odjekivala iz prostora Attacka. Ondje se sinoć mogla uhvatiti mješavina post rocka i krautrocka, a uz kratke pauze i mirne dijelove pjesama, dominirale su odlične solaže na gitarama. Tako je koncert otvorila petorka iz Međimurja – Daliborovo Granje. Bend je sam po sebi vrlo zanimljiv, a još je i zanimljivija činjenica da uz ovakvu vrstu glazbe, koja teče iz njihovih gitara i bubnjeva, kombiniraju flautu. Ta je flauta kao prekrasan začin u svakoj melodiji, no užasno me frustrirala činjenica što se nije dovoljno čula i što nije toliko dolazila do izražaja. Nadalje, budući da bend svoje rodne temelje drži u Međimurju, prisutan je taj doživljaj u kojem to područje i oživljavaju u svojim pjesmama, a to odlično rade. Uz ovu blagu digresiju, nadodajem da me u ponekim dijelovima podsjećaju na Mokre Gljive. Svi oni gosti vjerni psihodeliji koja je lebdjela zrakom Attacka znatiželjno su popratili i podržavali bend, a i svi oni koji su propustili ovu večer, definitivno ne bi trebali zaboraviti Daliborovo Granje. Ova petorka sama je snimila album u garaži u Čakovcu kojeg su i predstavljali tu večer, a sve ono što nas još čeka iza ovog njihovog snažnog početka, vjerujem da će biti veliko.
Uslijedila je kratka pauza i ubrzo su se na binu popeli dečki iz Liverpoola – Mugstar. Negdje sam u pozadini letimice čula pozitivne komentare koji potvrđuju njihov rad, vezan uz sam rodni kraj iz kojeg dolaze i u kojem se većim dijelom ovakva glazva i razvijala. Upravo su zato i imali što pokazati. Koncert je bio jači od prethodnog, u svakom pogledu; pritom mislim na energičnost, odaziv koji se povećao za brojku od 8 ljudi, glasnoću i atmosferu općenito. Možda bih čak i naglasila da je bilo preglasno, ako bi ih usporedili s prijašnjim melodijama koje su stvarali dečki i djevojka iz Međimurja. U sat vremena, trojka iz Liverpoola je zagrijala prostor u kojem je svirala, a neki od gostiju su čak i promrdali svoje noge i glave. Sve u svemu, zanimljiva i energična večer, no žalosno je što je psihodelija trenutno na samom vrhuncu, a ovakav je koncert bio žalosno popraćen. Ovo je ujedno i poziv svima onima koji se prepuštaju ovakvim melodijama i skloni su ovakvim vibracijama, kao i onima koji možda tek istražuju ovo područje glazbe, da se prepuste i podrže našu scenu. Jer, tko će, ako nećemo mi?