Čim je koncert najavljen, nastao je ogroman „hype“ na društvenim mrežama, a sve sumnje u popularnost ovog benda na našim prostorima raspršile su se veoma brzo, što dokazuje činjenica da je koncert rasprodan mjesecima unaprijed te da se do zadnjeg trena tražila karta više. A nakon sinoćnjeg koncerta možemo shvatiti i zašto.
Pozornica, jednostavna, ali efektna, je uspješno imitirala cover posljednjeg albuma s tri poveća prozora i mnoštvom svjetala koji su se kroz nastup mijenjali u skladu s ugođajem. No pretežno obavijen crvenim i ljubičastim tonovima, kao i oblakom magle, trojac na pozornici je istovremeno djelovao misteriozno i tajnovito, dok se s druge strane kroz čitav nastup niti Speer na gitari niti Laura Lee Ochoa na basu nisu libili konstantno se približavati prvim redovima i poticati publiku na ples, koliko zasebno, toliko i sinkronizirano. Naravno, tu se mora spomenuti i Donald “DJ” Johnson koji cijeli show predvodi gotovo nevjerojatnom preciznošću na bubnjevima. Usudili bismo se reći da Khruangbin uživo zvuči i bolje nego na studijskim snimkama.
U puna dva sata svirke Khruangbin nas je proveo većim dijelom posljednjeg albuma, s kojim je koncert i otvoren. Od „Fifteen Fifty‐Three“ do „A Love International“, tek nekolicina pjesama nije uvrštena u sinoćnji nastup. No to se nije pokazalo kao problem, publika je album odlično prihvatila i tisuće ljudi na Šalati su se od prvih taktova njihale u ritmu zavodljivih groovy nota.
Nakon kraće stanke, novi album zamijenili su stariji hitovi.
Druga polovica koncerta, koju smo dočekali uz zvukove grmljavine, bila je energičnija, a psihodelični zvuk pomiješan s utjecajem gotovo svih žanrova od funka, soula i brojnih drugih činio je savršen soundtrack za vruću ljetnu večer. No Khruangbin nikako nije samo pozadinska glazba, svi su članovi benda majstori svog instrumenta i pravi ih je užitak gledati i slušati uživo, jer njihova kemija na pozornici je neupitna. Posebno bismo tu istaknuli „”Dern Kala” i „So We Won’t Forget“, no apsolutni „pobjednik“ setliste bila je „María también“ koja nas je pretvorila u psihodeličnu, rasplesanu masu, bez brige i pameti. S „Mariom“ je zatvoren i drugi dio koncerta a nakon očekivanog prizivanja natrag, koncert je zaokružen s „White Gloves“ te „People Everywhere“.
Khruangbin bismo svakako rado vidjeli opet, možda u nekom festivalskom okruženju gdje bi njihova opuštenost i razigranost još više došla do izražaja, no svakako su nam i na Šalati vruću ljetnu noć učinili puno zanimljivijom.
