Kawasaki 3p sam do sada imao priliku slušati uživo otprilike dvadesetak puta – od rasprodanih Tvornica i Zapruđa, pa sve do festivala Fiju briju 2004. u velikoj dvorani Doma sportova. Sjećam se da su tom prilikom izašli na pozornicu s najlonkama na glavi i spitkama, a zvučali su mi nekako drugačije i potpuno me oduševili. Zanimljivo je povući paralelu sa svim tim nastupima – Kawasaki 3p je i nakon svih ovih godina ostao dovoljno neozbiljan da bi bio zabavan, a opet dovoljno ozbiljan da glazbeno bude uvjerljiv. Sinoć su na Šalati zvučali podjednako dobro, originalno i prepoznatljivo.
Iako je početak koncerta najavljen za 20.30h, svijetla su se na Šalati ugasila nekoliko minuta prije 21h. Na pozornicu su izašle dvije djevojke s motorističkim kacigama, u prepoznatljivom Kawasaki 3p stilu. Na kacigama su bile spojene kamere koje su snimale publiku i atmosferu direktno prenosile na dva velika ekrana. Nakon nekoliko trenutaka na pozornicu su izašli i momci predvođeni frontmenom Tomislavom Vukelićem Tomfom, a nastup su otvorili s pjesmom „Idu Bugari“. Momci su izgledali opušteno, ali istovremeno kaotično i nepredvidivo što je zapravo dio njihovog šarma. Već od prvih taktova bilo je jasno da je publika sastavni dio postave. Žestoke reakcije dolazile su spontano nakon gotovo svake pjesme. Pjevalo se, plesalo i pogalo. S obzirom na to da je na stadionu od popodnevne kiše ostalo dosta vode, bilo je i mokro, no to nikome nije previše smetalo.
U prvom dijelu koncerta izredale su se „Mupovska“, „Indijanac“ i „Ni da ni ne“. Što se tiče novih stvari, „3 crte“ i „Di je tata“, imao sam dojam da nimalo ne zaostaju za starim provjerenim hitovima. Između pjesama Tomfa je, u svom osebujnom stilu, bacao fore kako su njihove pjesme zapravo tragično-ljubavnog karaktera, pa su krenuli sa „Sjekirom u glavu“, a nastavili s „Pusicom“. Iznimno dobro je bila prihvaćena pjesma „Kaj, kaj, kaj“, a virtuoz Igor Pavlica majstorski je otpjevao iznimno kompleksnu skladbu „Šatro“. Sve je zatim kulminiralo s „Niskarastaman“ i „Puta madre“. Na prvom bisu momci su odsvirali onu stvar o vrećici („Snifa san glu“) i „Mate Parlov“, dok su za fenomenalni kraj večeri ostavili drugi bis i „Malo vas je“.
Na krilima dva nova singla, te mnoštvu starih hitova, Kawasaki je uspješno pokorio Šalatu. U malo manje od dva sata svirke Kawasaki 3p je stvorio atmosferu čistog ska-punk užitka. Ponovno se pokazalo da njihov koncert nije samo još jedan nastup benda pred publikom, nego svojevrsni zajednički tulum s dobrim frendovima.
