Intervju

Katarina Vukadin T.I.E.:

Katarina Vukadin T.I.E.: "Budite uvijek spremni za čuda!"

Zagrebački bend T.I.E. nedavno je objavio odličan debitantski album „Borrowed Guts“. Tim povodom napravili smo veliki intervju s pjevačicom, autoricom i „frontwoman“-icom benda Katarinom Vukadin.

Bok Katarina! U glazbi si već 10-ak godina, bila si u brojnim bendovima i zborovima (LeZbor, Čipkice, Mangora, Chill out i Terminator)… Kada i kako je započela tvoja ljubav prema glazbi, sviranju i pjevanju?

Ljubav prema glazbi i glazba su oduvijek u meni. Sviralački nikad nisam "pošteno" prosvirala, ali dovoljno sam "ubrala" da bih realizirala neke svoje pjesme. Naravno, uz pomoć dragih ljudi koji imaju uho za ono "što je autor htio reći". Pjevušiti i pjevati sam počela u djetinjstvu kad bi me bilo strah od mraka. Kad pjevaš, ničeg se ne bojiš. To sam otkrila još u djetinjstvu. Poslije po završetku fakulteta sam upisala zbor i okrenula kormilo u drugom smjeru.

Koje su razlike nastupanja u zborovima i rock bendovima? Je li jednostavnije glazbeno funkcionirati s manjim ili s većim brojem ljudi?

Pjevanje sa zborom je divno iskustvo zbog višeglasja i tog "nečega" što ponese. Ako jedan vokal "promaši" ton to se čuje Odmah. S rock bendovima se to da zakamuflurati tu i tamo. U bendovima sam najčešće  frontwoman. Kak takva znam najčešće izvući situaciju ako zaglibi ili pjesma naprosto ode u krivom smjeru (haha). Također, u zboru načešće mirno stojiš, a u rock bendu divljaš. Ja volim" legalno" podivljati. Je li lakše funkcionirati s više ili manje ljudi u glazbi? Nekad sa dvoje ljudi imaš osjećaj da si sa deset i obrnuto - nekad sa deset ljudi imaš osjećaj da si sa dvoje. Sve ovisi o spoju tih ljudi, naravno. Terminator kao četvorka odlično funkcionira, T.I.E. kao četvorka također odlično funkcionira, a i kao petorka smo nedavno bili u Močvari na električnom koncertu… Isto je fino funkcioniralo.

Možeš li, molim te, u nekoliko rečenica predstaviti vašu glazbu i bend našim čitateljima?

Glazba Take it Easyja je, kako je kolega Teo Aničić (gitarist i aranžer glazbe) rekao post grunge pop (a možda i rock?) ako se ne varam. Što se mene tiče nazivlje nije toliko ni bitno jer bar sad smo u vremenu gdje se ne možeš odvojiti ni od kakvog utjecaja. Glazba koju slušaš i (ne)svjesno ju stvaraš, da ne kažem recikliraš. Glazba i tekstovi u T.I.E.-u su vrlo osobni, a istodobno i vrlo poistovjetljivi. Zanimljivi smo i za čuti i za vidjeti. Neskromno to tvrdim. Volim što smo akustični, jer je topliji zvuk, a i nekako mi taj zvuk prija oko srca. Članovi benda su Teo Aničić, Marin Novak, Marko Šturman, Laura Matijašević i moja malenkost Katarina Vukadin.

Zašto ime benda „Take It Easy“?

Kad sam odlučila realizirati (uslijed korone i potresa) pjesme i melodije koje su mi bile godinama na duši i objaviti nešto, tražila sam asocijacije koje su imale veze sa tim istupom sa nečim svojim osobnim i intimnim, kao što su te pjesme s albuma meni. Sjetih se tetovaže puža mog" jogijskog" kolege, ispod koje je pisalo T.I.E. iliti skraćenica za Take It Easy, u smislu "uspori i skuliraj". Ujedno je to i poruka meni osobno jer imam tendenciju ubrzavanja apsolutno svega. Ujedno T.I.E. ima i značenje "kravata", a kravata pomalo meni ima značenje diplomacije i neke finoće.

Debitantski album se zove Borrowed Guts? Od koga ste posudili muda?

"Borrowed guts" naziv albuma je došao poluciljano/ poluslučajno. Guts (iliti u slobodnom prijevodu "muda") posuđuješ od onih koji ih imaju više nego ti - ili se barem tako nekad čini. U svakom slučaju posudih sliku od dragog prijatelja  za cover albuma. Slika je neobična izgledom jer je slikao moj neobičan prijatelj Stjepan Jukić. Zapravo mi je sama slika dala naziv albumu "Borrowed guts".

Jesi li zadovoljna debitantskim albumom? Da ga opet snimaš, bi li nešto promijenila?

Pa ja bih uvijek nešto popravljala i nadrogadjivala, a tu zapravo nikad nema kraja. Srećom Teo Aničić (gitarist i aranžer) zna podvući crtu i rješiit jednadžbu pa stvari sjednu na mjesto. Bio je odličan proces nastajanja albuma, nekako zaigrano i opušteno. Obzirom da je to prvi album, zadovoljna sam! Na drugom će naravno biti nadogradnji i drugačijih zavrzlama (kojima se,usput rečeno, baš veselim).

U bendu T.I.E. si autorica glazbe i tekstova – koju poruku želiš poslati slušateljima svojim tekstovima?

Nisam ništa pokušavala poslati, samo sam htjela izraziti različite nakupine ideja, emocija i slika u glavi te iznjedriti van što mi je bilo u datom trenutku na srcu i duši. Nekad se netko može pronaći u tekstu i zahvalna sam kad se to dogodi. Lijepo je što uvijek ima prostora za interpretaciju smisla.

Pročitao sam da je pjesma „Yes, You Can Play with Madness“ svojevrstan odgovor na pjesmu „Can I Play with Madness?“ Iron Maidena. Koliko se često osobno igraš s ludilom? Postoji li jasna granica dvije krajnosti - ludila i genijalnosti?

"Yes you can play with madness" jest odgovor na moj način Iron Maiden, samo iz druge perspektive lika - ovo je pjesma proročice iz Iron Maidenove pjesme koja odgovara "klijentu" na njegova pitanja, ali ujedno se planira nahraniti sa njime (kanibalka je)… To je bila moja ideja u glavi - sad tko je što iščitao it te pjesmi, to je druga stvar. 

Koliko se igram sa ludilom? Dovoljno i nedovoljno u isto vrijeme. Što je uopće ludilo? I što je točno genijalnost? Koja su mjerila i tko je postavio standarde? Et Homo sapiens je zapravo Homo Ludens tj. Igraće biće (tvrdio gospon J:Huiziniga). Igra nije drama, ali drama može bit igra. Zabavu svi vole. Recite vi meni tko je tu (na zemlji) zapravo lud, a tko genijalan?

Na albumu je osam pjesama na engleskom i jedna na francuskom. Hoće li u budućnosti biti neka pjesma i na hrvatskom jeziku?

Ne znam što će biti u budućnosti, prorok nisam, ali svakako - zašto da ne? Pjesme mi najčešće "dođu" na engleskom jeziku (valjda zato što najviše slušam glazbu gdje su tekstovi na engleskom). Francuski učim već neko vrijeme pa mi je bilo intrigantno složiti jednostavni emotivni  tekst. Tako je nastala "Je pense a toi",  a glazbu za francusku pjesmu je napravio  Marin Novak. Osobno, ponekad mi se čini da se gubim u hrvatskim riječima, kao da ih je previše… U svakom slučaju, bitnije mi je da se prenese emocija, na kojem god jeziku došla inspiracija!

Objavili ste dva odlična videospota – Zombie World i Yes You Can Play with Madness – Koliko ti je važan vizualni identitet benda?

Vizualni identitet benda je bitan. Bitno mi je da T.I.E. ima videospotove s pričom i karakterom. Zombie World je snimao Ratko Bokić, a Petra Bokić i ja smo režirale priču. Također, s obzirom da su mi prijatelji, "posudili" su mi svoju djecu da glume u spotu (Grga i Flora Bokić i Iskra Muljatović).To je bio prvi spot i napravljen je s toplinom srčanosti životnih dugogodišnjih prijatelja.
Yes You can play with Madness je snimao Igor Bogdanović i Shortest Path production. Ideje smo skupa "bacali", Igor je bio vizionar, a Nikolina Majdak je odlično odglumila proročicu. Sljedeći videospot će i meni samoj biti pravo iznenađenje jer volim kad ne znam što će i kako će biti, a tada često ispadne nabolje!

Surađuješ s vrhunskim glazbenicima - Teo Aničić (gitara, prateći vokali), Marin Novak (gitara, prateći vokali), Laura Matijašević (bas gitara), Marko Sturman (bubnjevi, prateći vokali, melodika), Siniša Matešić (bas gitara) i Luka Palčić (slide gitara). Kako se odvija kreativan proces u bendu? Daješ li potpunu slobodu glazbenicima ili imaš jasnu viziju što oni trebaju odsvirati?

Volim osjećati da ja imam odriješene ruke i kreativnu slobodu. Isto tako volim da se kolege oko mene osjećaju tako. Rista Ibrić me toliko iznenadio kad je poslao violinistički dio u "Even if"… Toliko puta sam preslušavala tu violinu da sam mislila da ću poludjeti. Isprva mi je bilo čudno i nije “sjedalo”, a nakon 20 puta sam shvatila da je Rista totalni genijalac! Da je ikad došao blizu Jefferson Airplanea, oteli bi ga, nahranili raznim suspstancama i nikad nega ne bi puštali iz benda. Moram napomenuti da je veliko zadovoljstvo raditi sa divnim ljudima, a svi gore navedeni su zaista divni i talentirani ljudi. 

Poznata si po nevjerojatno energičnim nastupima na bini. Voliš li više svirati u intimnijim atmosferama manjih klubova ili na velikim pozornicama festivala?

Volim koncerte i nastupe gdje god oni bili. Lijepo je vidjeti masu ispred sebe a lijepo je vidjeti i par dragih pojedinaca u toplijoj intimnijoj atosferi. Kad je masa ispred tebe, kao da više "poludim”, ali nekad kad je i malo ljudi imam osjeća "gužve"… Sve valjda ovisi kakav ti je dan. 

Gdje vidiš T.I.E. za pet godina? Razmišljaš li tako daleko ili se prepuštaš trenutku?

Vidim da smo na putu, sviramo na festivalima i zanimljivim eventima na teritorijima unaokolo Hrvatske. I barem 3 albuma su već “vani” te obavezno jedan album s dječjim pjesmicama. I u bendu nas ima više od 6,7. To vidim kao mogućnost za 5 godina.

Uz T.I.E., pjevaš i u izvrsnom bendu Terminator, u kojem nisi autorica. Je li drugačiji, emotivniji osjećaj izvoditi pjesme koje sama napišeš? Uživaš li jednako na pozornici?

Potpuno drukčiji mi je doživljaj pjevanja u Terminatoru i u T.I.E.-u. U T.I.E. sam manje nabrijana nego u Terminatoru definitivno. T.I.E. je opuštenije, mirnije, nema mjesta za "divljanje" pa kao i da drugačije, nježnije pjevam (i to uglavnom na engleskom). U Terminatoru pišem tekstove isključivo na hrvatskom, a glazba Terminatora naprosto "podivlja"čovjeka. Tamo tekstovi nastaju na probama i oni su na neki način produžetak te glazbe. Publika Terminatora je prilično drugačija od publike T.I.E.-a - Terminator je žestok a T.I.E. nježan. A ja kao riba volim plivati tim krajnostima.

Koje je tvoje mišljenje o trenutnoj rock sceni u Hrvatskoj? Misliš li da stvari zadnjih godina idu na bolje ili da sve to nekako stagnira kod nas?

Nevjerojatno je da ima toliko bendova na  hrvatskoj sceni, ali vrti se istih dominantnih 10-ak bendova. Tu i tamo čuda se dese pa netko zanimljiv iskoči iz tračnica. Dosta hermetična scena i dosta mala zemlja. Voljela bih više povezivanja s drugim zemljama. Povezivanje je zdravo za svaku scenu, ne samo glazbeni. Možda je to ključ da "prodiše" hrvatska rock scena.

Jesu li ti nedostajali nastupi uživo u vrijeme korone?
Apsolutno su nedostajali, ali sam prebacila fokus na druge stvari i učila nešto novo (francuski jezik i rad u malom dućanu strave/hrane). Tijekom Korone T.I.E. je imao svoj prvi live stream (i to je bilo čarobno), a Terminator mali ilegalni koncert u jednoj šumici… Zaključak je da uvijek postoji alternativa i uvijek postoji način za koncert i svirku, ma koliko apokaliptično izgledalo.
Svejedno, veselim se nadolazećim koncertima. Mogu najaviti da će T.I.E. svirati na GREEN RIVER FESTU kod Hendrixovog mosta 20.9.. i najvjerojatnije početkom 8. na MARS festivalu na Mljetu.

Kada bi mogla birati jedan bend s kojim bi išli na svjetsku turneju, koji bi to bend bio?

Odabrala bi da T.I.E. bude predgrupa Terminatoru na svjetskoj turneji. Obrnuto ne bi bilo fizički izvedivo. Dakle odgovor je, u balkanskom slengu - i ovce i novce! Meeee…

Imaš li glazbene uzore? Možeš li nabrojati 5 tebi osobno najdražih domaćih albuma?

Uzori za T.I.E. ; PJ Harvey, Beth Hart, Edith Piaf, Nina Simone. To su žene sa "mudima" i naravno David Bowie, moj omiljeni vanzemaljac.

Najbolji domaći albumi: Damir Urban - Žena Dijete, Damir Urban - Otrovna kiša, EKV - Ljubav, EKV -  S vetrom uz lice, Letu Štuke - Letu Štuke.

Uključuješ li svoje fanove/prijatelje u rad benda? Slušaš li njihove komentare, dojmove i prijedloge?

Moram priznati da pitam za mišljenje, dosta mi je bitno. Ali, s druge strane uvijek napravim po svom tj. onako kako meni ima najviše smisla.

Imaš li možda u planu suradnju s nekim od domaćih ili stranih glazbenika/ca?

Plana nema prevelikog, suradnje se uvijek dogode “po putu”. Do sada je uvijek tako “padao grah”... Sve je otvoreno.

Imaš li ambiciju jednog dana živjeti od svoje glazbe?

Naravno da je sve moguće, ali znam da nisam lik koji voli živjeti samo od jednog izvora. Dođe lova  s glazbom, super je to. Samo, nekad mi se čini da nije prirodno živjeti samo od jedne vještine /tehnike. Što ih više skupiš u životu - bogatiji si čovjek.

Kada i gdje te možemo idući puta vidjeti na pozornici?

20.9. T.I.E .je na Green Rivers festu u Zagrebu kod Hendrixova mosta, a najvjerojatnije (čekamo potvrdu) početkom 8.mj. na Mljetu na MARS festival.

Radiš li na novim pjesmama? Pripremate li drugi studisjki album?

Naravno! Instrumentalni album je u pripremi (to je već u fazi ludog istraživanja), a također imam 4-5 pjesma s tekstom spremnih za doradu i snimanje. To je sve plan za jesen, a sad malo ljetnog disanja na škrge i radni chill (Schillani rad) u krasnoj prirodu na moru.

Iznimno si svestrana - Instruktorica si joge, bejbisiterica, amaterska glumica, bila si na reality showu Farma… Pretpostavljam da ti je glazba ipak prva ljubav, ali što te nakon glazbe najviše veseli?

Nisam još bila u svemiru, taj dio čekam da me snađe... Glazba i stvaranje je prvobitna i najjača strast. Iza toga su joga i krav maga, a tek kako mužnja krava puni dušu.. Ajmeee…

Imaš li neku poruku za naše čitatelje?
Meditirajte. I budite uvijek spremni za čuda

sound-report.com
sound report

Glazbeni magazin o domaćoj nezavisnoj sceni