Shores Of Null: "Jako smo zaposleni i različiti, svatko ima svoju strast, vjerojatno kao i većina glazbenika"
03.12.2018. 20:37
Talijanski metal u srijedu navečer u Vintage Industrial Baru. Evo što vas očekuje.
Tko su Shores of Null?
Gabriele: Na naš prvi nastup Candlelight je u promocijske svrhe napisao „Blackened Gothic Doom iz Italije”. Nije baš kul definirati bend, ali mislim da je ovo primjereno. Svaki od pet članova dolazi iz različitih okruženja, radili su u prethodnim bendovima koji su svirali od hardcorea i death metala do progressive i stoner rocka, ali svi smo se nekako našli u obskurnom zvuku bendova sjeverne Europe 90-tih. Spojili smo black metal riffove s doomom i dodali melodični, pomalo gothic vokal. U svakodnevnom životu Dave, Emiliano i ja smo uključeni u razne aktivnosti glazbene industrije kao promoteri, vozači ili učitelji. Raffaelle radi na nekim štreberskim stvarima, a Matteo studira astrofiziku. Jako smo zaposleni i različiti, svatko ima svoju strast, vjerojatno kao i većina glazbenika.
Kakvo je trenutno stanje na talijanskoj metal sceni. Jeste li zadovoljni? Što biste mijenjali?
Gabriele: Kao što sam već rekla, nalazimo se i s druge strane ograde. Dave i ja smo radili u bookingu više od deset godina, u cijeloj Italiji ali i na našem lokalnom području Pescare i Rima. Oduvijek sam mislila da što više u glazbenoj industriji želiš uzeti više moraš dati. Mislim da bi svaki bend trebao u nekom trenutku stati s obje strane, i benda i lokalnog promotera. Tako učiš kako stvari funkcioniraju, kako je teško i komplicirano putovati kao bend i raditi promociju te uspjeti održati ekonomsku računicu pozitivnom. Istina je prilično brutalna, kada se radi o undergroundu. Sve je traćenje novaca uz mnogo teškog rada, ali svi to radimo iz istog razloga – ljubavi prema glazbi i tih nekoliko trenutaka slave kada možeš svirati pred publikom. Uopće nema logike, ali ne možemo se tome oduprijeti. Svugdje je više-anje isto, prema mom iskustvu, talijanska metal scena nije toliko loša. Naravno, neke države su sretnije jer imaju viši ekonomski standard koji otvara put do boljih diskografa ili čak potporu vlade, kao što je slučaj u centralnoj ili sjevernoj Europi. Ali ne bih se žalila, a znam da mi Talijani imamo puno više sreće od određenih dijelova svijeta. Kada bih nešto mijenjala, uključila bih mnogo više ljudi u čitav proces, natjerala bi ih da slušaju nove bendove, posjećuju više koncerata itd. Ali opet, to nije slučaj samo u Italiji.
Odakle dobivate doom inspiraciju?
Davide: Veliki sam fan svega u doom điru, premda svi u bendu imamo različite pozadine koji nas čine podložnim raznim glazbenim žanrova. Na naš su zvuk utjecali bendovi kao Swallow The Sun, Paradise Lost, My Dying Bride, Katatonia i mnogo drugih, koji nisu isključivo u doom ili metalu općenito. Preferiram vokalne harmonije koje nisu u skladu s dosadašnjim rješenjima ekstremnog metala.
Što je najbolje u vašoj glazbi?
Gabriele: Hm, čudno pitanje. Mislim da ne možemo procijeniti same sebe i reći što je najbolje. Rekao bih da je baš cilj stvoriti nešto melodično, epsko i s puno patnje, gitarskih riffova i vokalnih harmonizacija, pritom pokušavajući ostati što dalje od klišeja postojećih ekstremnih metal bendova. Čak bismo si mogli dopustiti i malo bahatosti i reći da smo stvorili nešto u potpunosti novo. Bilo je zanimljivo kad su nas ljudi počeli uspoređivati s bendovima kao Alice in Chains ili ranim Paradise Lost.
S kojim biste izvođačem željeli surađivati?
Davide: Ako bismo naglasak stavili na vokale, tada bih izdvojio dva imena. Jedno je Alan Averill iz Promordiala, jedan od najboljih frontmena u metalu ovih dana i odličan pjevač. Drugo je Anneke Van Griesbergen, najbolja pjevačica koju poznajem. „Mandylion” od The Gatheringa je još uvijek moj najdraži album, a duet s njom bio bi ostvarenje mojih snova.
Na kojem koncertu je publika bila najluđa?
Davide: Naravno, za bendove kao što smo mi festivali su ključni da proširimo fan bazu u što kraćem vremenu. Tako smo nastupili na Eindhoven Metal Meetingu i Infernu Festivalu, s kojih nosimo pozitivne utiske. Također, Metal Over Malta je bilo ludo iskustvo, a što se tiče Italije, tu je bilo super kad smo bili support za Candlemass u Bresciji.
Što publika može očekivati od vašeg nastupa u Zagrebu?
Mogu očekivati snažan i emotivan koncert – mračan, težak i mističan. Nadamo se da ste spremni to podnijeti u srijedu navečer.
