Intervju

Sedam dana Japana:

Sedam dana Japana: "Zavisi što od života želiš i tražiš i to što dobiješ, to je tvoja sisa"

Sedam dana Japana zagrebački je bend koji djeluje od 2015. Njihova se glazba može opisati kao lepeza zvukova od indie noise psych rocka do downtempo psihodeličnog groove ritma s elektro feelingom. Njihov je prvi EP "Frčkava vremena" ugledao svjetlo dana, najavljen singlovima "Sisu mi daj" i "Tužni stan". Uživo će nastupiti u Saxu 22. veljače, što je bio povod našeg razgovora.

Kako izgleda treći od sedam dana Japana?
Radno - probe.

Kako biste opisali glazbu vašeg benda?
Pravimo i sviramo ono što se nama čini kvalitetno i u čemu uživamo... oko stila nema dogovora. Ako baš i moramo - prirodna, sirova i bez ukrasa, energična i od srca. Ali pomoglo bi nam kad bi neko drugi dao opis.

 

 

Uskoro izbacujete spot za pjesmu "Nervozan". Otkrijte nam priču iza spota.
Spot je animiran i upravo se dovršava. Radi ga mlada i veoma talentirana animatorica Paula Konjušić. Dali smo joj potpunu slobodu da radi što hoće bez ikakvog našeg utjecaja tako da i sami ne znamo što će na kraju biti u njemu. Dobila je pjesmu i to je to. Vidjeli smo samo mali preview i nama je super - jako nervozan spot.

Odakle crpite inspiraciju za stihove?
Radi se o trenutku.. to mogu biti događaji, raspoloženje, dragi ljudi.. a ponekada samo riječi koje ti se čine da dobro zvuče skupa. U svakom slučaju, nema pravila i ne znaš kada će se to dogoditi. Privilegija je, mislimo, da stihove nemamo obavezu proizvoditi jer "stižu rokovi". Neke teme su o nama ("Nervozan"), o propalim i dramatičnim vezama ("Gledaj istok", "Draga", "Kauč", "Frčkava vremena"...), kritika o svjetu oko nas ("Sisu mi daj", "K", "Ja sam Jackson"...), svakodnevici ("Put", "Novi dan"...). Recimo pjesma "K" govori o domaćoj situaciju s domaćim brendom - kako nešto tu "smrdi na domaće". Nastala je prije dvije godine ali dobro govori o sadašnjoj situaciji.

Koje biste bendove istaknuli kao vaše najveće utjecaje?
Sva trojica dolazimo iz raznih "muzičkih svijetova". I svatko pojedinačno ima, naravno, svoje dugogodišnje uzore koji su sigurno "nesvjesno" utjecali na ono što sviramo i izlazi iz svakog od nas. Kao bendovi koji su utjecali na naš bend - teško ćemo nabrojati takve.. niti vjerujemo dozvoliti da stvarno utječu na nas.

Kako izgleda sedmi dan Japana?
Kao crni pojas.

 

 

Jesu li vam dali sisu?
A gle, zavisi što od života želiš i tražiš i to što dobiješ, to je tvoja sisa. "Sisu mi daj" naravno nije o sisi, više je ovom narcisoidnom, egoističnom svijetu u kojem živimo gdje te od malena uče da si centar svemira i da je tebi sve dozvoljeno. I kad ne dobiješ to što misliš da "zaslužuješ" javlja se očaj i bijes. Ponašaš se kao dijete koje nije dobilo svoju "sisu". 1, 2, 3...

Zašto je stan tužan?
Kada biste svojim očima vidjeli taj stan onda biste najbolje shvatili. Stvarno tužno izgleda. A još tužnije je to što je naš prijatelj nakon jednog klubskog izlaska na afteru čekao svoju dragu da dođe u taj stan. Kad je ušla, vidjela stan, na stolu čaša vode, burek, i mravi oko njega, jednostvano se okrenula i otišla. I ostao je sam. Da tužnije ne može. Pjesma je o tome. Tužni stan, tužan on.

Što publika može očekivati od vaše svirke u Saxu?
Energičnu svirku - znoj i nojz.