Sassja: "Pjesme pišem jako rano ujutro ili kad putujem sama"
04.05.2016. 10:25
Sassja na sceni postoji već nekoliko godina, a otkako je kolaborirala s Remi na pjesmi "Etikete" te prošle godine izbacila pozitivnim kritikama popraćeni prvijenac "Taktički praktično", glazbenom karijerom korača još lakše i snažnije, a radovi joj postaju sve bolji i kvalitetniji. Svoju glazbu predstavlja tvrdim i sporim reaggae - dub beatovima u kombinaciji s riječima načitanog i zrelog stava. U četvrtak, 12. svibnja, Sassja ponovno dolazi u Zagreb, ovoga puta u Vintage Industrial Bar. Ususret tom nastupu, odlučili smo postaviti nekoliko pitanja jednoj od rijetkih ženskih MC-jeva u regiji i popričati o njenim počecima, aktivnom glazbenom djelovanju i, na kraju, o samom nastupu u Zagrebu.
Bok, Sassja! Za početak nam reci kako je nastala ideja da glazbu i u počecima svoj manji rad predstaviš kao nešto više i ozbiljnije.
Ma ne trudim se ja tu nešto ozbiljno raditi, samo više vremena dajem muzici nego što sam recimo prije dvije godine. Vidim da ljudima jako znači to što čuju u mojim pjesmama i na koncertima pa mi je onda stalo da im dajem još toga, a i ja sam na bini najsretnija pa su tako svi zadovoljni.
Kako je nastala kolaboracija s Remi za pjesmu "Etikete"?
A ja sam joj poslala mail i svoju prvobitnu ideju pjesme. Imale smo sličnu viziju kako bi to trebalo zvučati, ona je dodala svoje ideje, brzo smo se našle na istoj temi. Nakon mjesec dana smo snimile sve kod Shota u studiju i ostalo znate. Nisam znala da će ta pjesma biti toliko velika, a i nisam ja prva djevojka s kojom je Remi snimala; drago mi je kako je sve ispalo na kraju i nadam se da ćemo još pjesama napraviti skupa.
Budući da si djevojka snažnog stave i bez dlake na jeziku, a djeluješ na području glazbe u kojem su (nažalost) većinom muškarci aktivni, vrlo vjerojatno si dobivala i mnoge kritike? Kako je taj proces tekao u početku?
To su mediji rekli - da sam snažnog stava i bez dlake na jeziku. Doista, ja uglavnom i lupim prvo što mi padne na pamet, bez pardona, ali ne pokušavam biti neka opaka cura, niti jesam to. Samo ne vidim razlog zašto bih lagala o nekim temama ili se dvorila nekome. Kritike dobijaju i muškarci pa i svaki spol nakon nekoliko albuma, a kamoli ja nakon prvog albuma. To je sve normalno. Svatko ima ljude koji ga vole i mrze, i ti i prodavačica u trgovini pa i ja, a ako si u medijima i više ljudi zna za tebe, onda te jednak broj ljudi i voli i mrzi. Tako to treba, ako te svi vole, onda sigurno nešto ne radiš dobro.
S kime bi, od repera/ica, pjevača/ica, bendova najviše voljela podijeliti binu tj. nastupati?
Sad mi je M.I.A. baš zanimljiva poslije "Borders", mogla bih s njom nešto. Da, da, daleko sam nešto otišla :D, pa šta. S Dubiozom još nisam nigdje bila, to bi isto bilo super.
Budući da si sama na pozornici, imaš li veliku tremu tijekom nastupa?
Najviše me nervira taj sami ulazak na binu, neki "uvodni razgovor" za pozdravljanje publike. Pravo mi je otrcano ono nešto tipa "Dobro veče Zagreb, jeste dobro?" i sad kao ljudi treba da vrište na to, ahaha. Premda je to normalna rečenica sasvim, ali eto… Uvijek nešto lupam kad se tek popnem na binu, a kad krenu pjesme, onda je sve na mjestu. Bitno je da se ja dobro provodim na bini, ljudi to osjete, šalju mi istu energiju nazad i onda je svima dobro.
Sassja @ INmusic 2016. © Filip Bušić
Jesi li ikada razmišljala biti u nekoj grupi/kolektivu ili svoj rad generalno preferiraš predstavljati sama?
Imam ja itekakav kolektiv oko sebe, ne biste vjerovali! Ali ako misliš na bend, onda će to malo pričekati. Ja sam prije 7-8 godina htjela napraviti bend, pokušavala neko vrijeme, onda odustala od toga i sama napravila sve. Sad me svi pitaju "Kad će bend?"... E pa ne može sad, sada imam drugu misiju.
Opiši nam kako izgleda jedan dan u Sassjinom životu.
Budim se prilično rano, sretna sam ako barem 6 sati odspavam. Nakon 8 sati sna sam već zabrinuta da će mi dan propasti. Šetam se sa psom, zove se Whisky, odgovaram stalno na neke mailove/pozive. To je uglavnom zato jer je pola tima s kojim radim izvan BiH pa se sve radi online. Odem u našu Slobodu na kavu, mjesto za odmor i još dogovora. Pjesme pišem jako rano ujutro ili kad putujem sama. To su jedini trenutci kad imam malo mira. Nekad provedem dan crtajući, volim to pravo ili se prošetam po šumi, čupkam nešto oko voćnjaka i slično. Priroda je tek pravi odmor.
Za kraj, poruči nešto svojim zagrebačkim fanovima koji će te imati prilike poslušati 12.5 u Vintageu!
Dođi, bit će piva, a i muzika je ok.
