
Punčke - "Mi uvijek nastojimo stvarati i pomicati si granice"
10.03.2016. 16:55
Lucija, Anja i Ena (Ruby), energične i vesele djevojke koje sada već čvrsto i odlučno stoje pod velikim natpisom Punčke, u sat vremena (točnije, 56 minuta), raspričale su se od samih temelja benda, sve do najviše pažnjom posvećenog albuma koji već nekoliko dana svježe stoji vani. Naime, ovaj smo intervju ciljano i odradili povodom izlaska "Ništa nije kako se čini", a prije toga smo se smjestili u miran kafić kako bi mi Punčke otkrile razne detalje koji su ih pratili kroz stvaranje albuma i njihovu glazbenu karijeru općenito.
Vaš novi album "Ništa nije kako se čini" odiše nekom novom, drugačijom i ozbiljnijom vibrom. Što se tiče samog koncepta, počevši od riječi tekstova, njihovog zvuka i samog vizuala, osobno mogu reći da je ovo jedno zrelije štivo. Možete li se sada nazvati svjesnijim i zrelijim Punčkama?
Lucija: Sto posto! Mislim da bi se i ovaj glas razuma u bendu složio. (rukom pokazuje na Anju)
Ja, osobno, definitivno jesam.
Ruby: Kad bi općenito usporedile, prijašnji album je puno drugačiji nego ovaj. On je bio napravljen s ciljem ajmo nešto snimit' . Skupile smo sav materijal na jednu hrpicu i to je sve bilo simpa jer smo konačno nešto nakon šest godina snimili. Ovaj je album sada ipak next level.
Spominjale ste i razne prepreke kroz koje ste prolazile tijekom snimanja albuma.
Lucija: Prije svega, financije. S druge strane, u jednom trenutku smo mislile da nismo dovoljno dorasle onome što radimo ili u trenutku kada smo svirale, mislile smo da to jednostavno nije dovoljno dobro odsvirano. Dakle, došle bi u studio i shvatile - ovo nije dobro.
To je trajalo dulje vrijeme?
Lucija: Kada smo prvi put ušle u studio, bacile smo u smeće sve što smo tada odsvirale.
Ruby: Budući da su prošle dvije godine otkako smo izbacile album, s jedne strane je bio i pritisak ljudi koji su stalno čekali da nešto novo izbacimo.
Koliko vam je trebalo da ponovo krenete svirati nakon takvih situacija?
Anja: E, onda je Lucija imala mnogo inspiracije. (smijeh)
Lucija: Nakon što smo izbacile taj prvi album, meni je sigurno trebalo više od godinu dana da nešto napravim. Nismo očekivale da će taj album tada biti među najboljima, da ćemo imati toliko svirki i da ćemo svirati s Queensima. To je za mene bio kontraefekt. Počela sam razmišljati o tome "Šta sad?", "Hoćemo li ikada imati neku dobru pjesmu i kako ona sad treba zvučat'?", "Kako se to sad radi?" I što god da sam tada napisala, mislila sam da je grozno. I baš zbog te blokade, nekako je sve krenulo svojim tokom i dobile smo inspiraciju.
Govorile ste i da je ovaj bend ispušni ventil, a ti si, Lucija i sama rekla da je sve mnogo lakše kad se izdereš i ostaviš svoje probleme u pjesmama. Koje su to pjesme na albumu na kojima ste najviše ostavile svoje glasove i emocije?
Anja: U pjesmi "Tako je bolje". Definitivno.
Lucija: "Ništa nije kako se čini" i "Tako je bolje".
Ruby: Na te dvije pjesme se na koncertima baš sve tri možemo ispucat.
Punčke kao predgrupa QOTSA-u na Velesajmu 2014. © Filip Bušić
Primjećujete li ljude dok svirate na bini?
Lucija: Ja ih ne doživljavam uopće, u svojem sam svijetu. Ali bila mi je fascinantna situacija kad sam se jednom razbacala na bini. Lomim se, plačem, derem, a sa strane je na stolici mirno sjedila i gledala nas jedna žena i šminkala se; stavljala ruž na usne. (smijeh)
Anja: Na jednoj ljetnoj svirci, došli su nas poslušati ljudi u prolazu. Doveli su svoju djecu i gledaju nas u stilu: "došle su tri curice na pozornicu svirati, ajmo ih poslušati". Lucija krene s prvom pjesmom, a oni uhvate svoju djecu za ruke i govore "'Ajmo kući". (smijeh)
Kao i sama (crna) boja koju možemo vidjeti na vizualu albuma, imena pjesama i njihovi tekstovi, kada bismo zaokružili cijeli njegov koncept, albumu "Ništa nije kako se čini" možemo dodijeliti atribut umjetnički. Jeste li imale takav cilj pri stvaranju ili se to sve samo jednostavno "poklopilo"?
Lucija: Pa, mogu reći da je. Taj album ima cijeli paket, što se tiče priče, vizuala i svega onoga što je iza njega. Nismo ciljano to htjele, ali opet smo imale plan da u tih deset pjesama napravimo nešto u tom smislu. Ana Uzelac nam je napravila naslovnicu albuma posebnom tehnikom, suhom iglom. Budući da se nas dvije dugo poznajemo, ona zna svu moju pozadinu i općenito sve ono iza albuma. Upravo zato, uspjela je odlično prikazati album, ali opet, ta riječ umjetnički je za mene preteška pa tako i za album.
Koja je pjesma, prema vašem mišljenju, na albumu najlaganija?
Ruby i Lucija: "Snjegovi".
Anja: "Sve je protiv nas" također, ali ne toliko. Ona mi ima dobar taj kraj koji je puno moćniji, a opet miran.
Ako doista zagrebemo ispod površine, ove pjesme jesu pozitivne i ulijevaju neku posebnu i pozitivnu energiju. Pri tome, najviše mislim na pjesmu "Olovo" i "Ocean". Lucija, s jedne strane, pjevaš i o tome kako je teško ostvarivati svoj san i kako je zapravo toliko lako od njega samo odustati. Misliš li i dalje, budući da je bend sada na puno višoj stepenici no prije, da ste puno bliže svome snu?
Ruby: Nakon 8 godina, definitivno jesmo bliže snu.
Lucija: Jesmo, ali mi uvijek nastojimo stvarati i pomicati si granice. Kao, bliže smo tom snu, ali dodale smo si, nakon što smo sad izbacile album i odradile toliko koncerata, još barem 5 stepenica koje opet moramo proći da bi opet došli do tog sna. Da bi to bilo što realnije i uspješnije izgledalo. Ovaj je album stvarno bio zajeban i povisile smo se nakon što smo ga napravile.
Čime se još bavite dok ne svirate?
Anja: Ja sam na zadnjoj godini na Filozofskom fakultetu i moram prijaviti temu za diplomski. To je zapravo sve što trenutno radim. I sviram u još jednom bendu.
Ruby: Radim kao dizajner. Imam svoju firmu i također radim s jednom američkom.
Lucija: Radim na geodetskom fakultetu, prošle godine sam diplomirala. I radim u Los Angeles Agencyju.
Kada biste na jedan dan mogli pristupiti nekom festivalu, koji bi to bio? Zapravo, koja je vaša najželjenija bina koju biste htjele posjetiti?
Ruby: South by Southwest!
Lucija: Ja isto.
Anja: Pada mi na pamet Coachella.
Najbizarnija situacija koja vam se dogodila u glazbenoj karijeri?
Ruby: (smijeh) Prije tri godine, na prvoj turneji po obali.
Lucija: Iznajmile smo kombi i još nekoliko prijatelja je bilo s nama. Stalno nam je svijetlila neka crvena lampica, ali nismo ju doživljavali, kao, to tako treba. Vani je bilo +40. Vraćali smo se kući i u jednom trenutku je nešto odjednom eksplodiralo iz haube. Mi smo ti izašli van i bili smo između Imotskog i Posušja i srećom da je bio neki prilaz tamo. Do 5 ujutro smo čekali jednog lika da nam pomogne prevesti taj kombi. On je u svom kombiju imao samo jedan CD s 20 pjesama koje su se stalno vrtile u krug; to su bile one klasične hardcore cajke uz koje smo u međuvremenu i zaspale.
Za kraj - od travnja počinje vaša europska turneja. Postoje li detalji koje biste podijelile?
Lucija: Imale smo u planu desetodnevnu turneju po Europi, no zasad ćemo pričekati s time. Trenutno su nam na popisu Split, Rijeka, Zagreb, razni festivali koje još ne možemo otkrivati. Tu su i koncerti po Sloveniji, Austriji, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori.