Nola: "Nemamo radnog vremena ni poslodavca pa si dan možemo slobodnije posložiti"
03.04.2017. 11:11
Uoči 24. rođendana, bend Nola svoje postojanje proslavit će s publikom 6. travnja u zagrebačkoj Tvornici kulture, a isti dan plasirati i mini album "Negdje između". Povodom duplog slavlja, popričali smo s članovima ovog romantičnog benda.
Gabi, Marijane, proljeće nam je stiglo, malo smo bliže ljetu koje priželjkujete u novom singlu. Jeste li oboje ovisnici o lijepom vremenu? Utječu li vremenske prilike na vaše stvaranje?
Gabi - Ne mogu baš reći da sam ovisna, ali svakako mi više paše ljetna temperatura zraka od zimske. Vremenske prilike ne utječu pretjerano, više utječe vrijeme (slobodno), hahaha. Ono, kad uhvatiš slobodnog vremena, opustiš se i čekaš glazbenu muzu da ti pošalje inspiraciju za novu pjesmu.
Marijan ljeto uglavnom provodi dišući na škrge haha i definitivno mu više pašu zimske temperature. Ipak, pjesma o ljetu puno je više od priče o vremenskim prilikama.
Prvotne emocije koju izazivate svojim pjesmama su redom toplih nota i ispunjene nekim nostalgičnim mirom. Kako izgledaju vaše svakodnevice? Pjevate i svirate svaki dan zajedno, ili planski radite probe?
Gabi - Nemamo radnog vremena ni poslodavca pa si dan možemo nekako slobodnije i neovisnije posložiti. I svaki dan je različit, nekad je to više rad u studiju, nekad putovanje, nekad slobodan dan. Osim toga smo i roditelji pa i to donosi obaveze, aktivnosti i sl. Iskreno, doma ne sviramo zajedno svaki dan.
Dan danas kad čujem pjesmu "Dio tebe", sjetim se studentskih piknika i proslava gdje svi sjedimo u krugu i vaša pjesma se redovito najjače orila. Što vama ona predstavlja i jeste li znali da će ta pjesma tako snažno odjeknuti do publike?
Gabi - Čuli smo do sada pregršt ovakvih i sličnih rečenica i zbog toga nam je pjesma još i draža. Drago nam je da nam se dogodila i da je na neki način ljudima obilježila puno lijepih trenutaka, odnosno da im budi lijepe uspomene. Kad je pjesma nastala i kad je objavljena nije nam ni na kraj pameti bilo da ćemo dvadesetak godina kasnije slušati o njoj takve superlative.
Posljednjih godina je hrvatska glazbena scena procvala mladim kantautorima i nekim novim klincima koji ustraju i shvaćaju pravi smisao stvaranja. Ima li netko od mlađe populacije čije stvaralaštvo pratite?
Marijan - Nisam baš od jedan onih koji stižu tražiti nove izvođače, ali srećom surađujem s nekolicinom mlađih kreativaca koji mi s vremena na vrijeme ukažu na nekog novog. Izdvojio bih Chui, Pridjeve, NLV ... Znanje i oprema su lako dostupni i mnogi su to iskoristili i uspješno se izgradili u moderne kreativce u duhu vemena.
Danas samostalni umjetnik mora sam sebi biti sve (bar u početku), i menadžer, promotor, marketinški stručnjak, i konačno napisati, odsvirati, i otpjevati pjesmu. Je li zapravo uvijek bilo tako? Što mislite, ili možda znate na vlastitom primjeru, kako rad na popratnim poduzetničkim sadržajima utječe na stvaranje, gubi li se želja i volja za izvedbom zbog "ekonomskog" pristupa da se "treba znati prodati"?
Gabi - Mi smo zapravo veći dio našeg stvaralaštva proveli upravo tako, samostalno. Uvijek je bilo i bit će promotora i menadžera no mi za sada plovimo sami uz pomoć izdavačke kuće. Puno je detalja što organizacijskih što tehničkih koji se moraju odraditi da bi se stvari događale jer ne događa se ništa samo od sebe i onda to naravno utječe i na kreativnost. Međutim obzirom da, kako sam rekla nemamo fiksno radno vrijeme ni šefa iznad glave onda se uvijek u danu nađe neki trenutak za stvaranje. Nismo još izgubili volju za stvaranjem novih pjesama i ne radimo ih na način "samo da se proda".
Kako gledate na politiziranje glazbe i utjecanje na mase promicanjem "treša" iznad kvalitetnog domaćeg popa i rocka?
Gabi - Sve je u našem društvu ispolitizirano. Što se treša tiče, što je društvo neobrazovanije lakše mu je "prodati" jeftine priče, tv emisije, glazbu,.... nešto gdje ne treba previše koristiti svoju glavu. Trudimo se ove naše male ljude koji žive s nama, učiti nekim drukčijim vrijednostima. I učimo ih misliti.