Intervju

Motus Vita Est! - Kretanje je život!

Motus Vita Est! - Kretanje je život!

27 godina sviranja, snimanja, življenja punka; 6 albuma, stotine koncerata – sve to stoji iza kultnog imena domaće punk scene – Motus. 11 godina nakon zadnjeg albuma, ovog mjeseca izdaju dugoočekivani uradak "Mašina", kojeg se može preslušati na Bandcampu. Sljedećeg petka predstavljaju najnovije izdanje u Vintage industrial baru, a tom prilikom smo postavili Hogaru (vokal) par pitanja.

Za početak, kako bi opisali Motus kao bend? Kako je izgledao vaš put od lokalnog benda do benda koji je poznat i izvan naših krugova?

Pet prijatelja koji vole svirati i putovati zajedno. Imali smo sreće da su se ljudima svidjele snimke pa su nas zvali na koncerte. Dosta su nam pomogli fanzini, što je bio internet onog vremena kada smo počinjali.

Koliko se Motus promijenio od početka? Je li cilj i dalje isti ili su se neka razmišljanja i poticaji za nastavak s radom ipak promijenila?

Mislim da su nam ciljevi isti. Svirati ono što doista volimo i da to bude bez kompromisa. Promijenili su se uvjeti. Prije smo krpali opremu, a sad to više ne moramo

Mnogi kažu da je novi album najbolji do sad. Kako se vi nosite s takvim mišljenjima publike? Stvara li vam to izazov da nadmašite sami sebe?

Jako me raduju kritike za Mašinu, izgleda da je album u startu dobro primljen. Najviše mi je značilo kad mi je Srki, moj kum i naš bivši bubnjar, rekao da je njemu ovo najbolji Motusov album. On je svirao i snimao s nama, i u Karlovcu ga zovu Punk biblijom jer zna, a i ima diskografije toliko bendova da ja nisam za mnoge od njih niti čuo. Ako on tako kaže, tko sam ja da mu ne vjerujem. Mislim da se ne trebamo takmičiti ni s kim pa ni sa sobom, ali da moramo što kvalitetnije odsvirati koncerte koji nas čekaju, a usput nastaviti s novim pjesmama.

Kako biste sami opisali novi album? Kako je nastao, otkud ideja za ime?

Dobro isproduciran i snimljen HC punk. Ideju za ime i pjesmu su mi dali  stari prijatelji na jednom generacijskom okupljanju. Bilo im je čudno da sam još u punku, rastavljeni su mi davali savjete kako da živim, govorili svašta, a ispalo je da su skroz frustrirani, nezadovoljni i totalno u sistemu „Mašini“. Jako me se dojmilo pa sam napisao pjesmu čim sam došao kući. Sam omot je naš znak koji lomi mašinu.

Napravili ste dulju stanku između izdavanja albuma. Kako je bilo stvarati novi materijal kada je počelo snimanje albuma? Koja je bila najveća inspiracija i misao vodilja na ovom izdanju?

Naša koncepcija je uvijek napraviti dnevničke pjesme. Opisati i izjasniti se o nama bitnim stvarima. Raditi ove pjesme nije bio problem jer smo cijelo vrijeme u tome. Neke smo snimili, a većinu nismo, ali smo na svakom koncertu odsvirali po nešto novo. Nije baš ni da vjerujemo da treba snimati cijele albume. Imali smo u međuvremenu pripremljen cijeli album od kojeg smo u studiju snimili samo jednu pjesmu. Neke su na netu i ljudi ih znaju. A onda se odseli jedan, pa se drugi skući i tako da to nismo snimili u studiju. Sad se poklopilo da odemo u studio i zadovoljan sam s rezultatom pa ćemo to koji put ponoviti.

Na vašim svirkama je uvijek prava veselica. Koju bi svirku izdvojili kao najbolju ili najdražu?

Teško je to reći. Kao kad moraš odgovoriti koga više voliš, tatu ili mamu. Meni osobno je značajna svirka 29.05.1989 u bečkoj Areni zato jer nam je to omogućilo snimanje prvog LP-a i kasnije svirke.

Gdje vam je najdraže svirati? Kolika je razlika izvan i unutar granica naše države?

Najdraže mi je svirati tamo gdje su dobri uvjet za svirku. Vani je lakše jer te ljudi doživljavaju kao bend i nema onog sindroma:  pa on je tu naš, tesar neki.

Smatra se da je Motus jedan od najpriznatijih hrvatskih punk bendova. Inspirira li vas činjenica da vas mnogi mlađi naraštaji smatraju svojim glazbenim uzorom? Ili je to ipak pritisak?

Nije nikakav pritisak. Dobro je znati da netko cijeni tvoje djelo.

Obraćate li pozornost na mlađe punk bendove? Ako da, koji vam je nekako najviše pažnje privukao? Mislite li da se mlađi punk bendovi puno razlikuju od iskusnijih? Ima li nade za punk u Hrvatskoj?

Normalno je da pratim domaće bendove. Ne bih izdvajao imena jer ih ima puno. Da, razlikuju se, svatko ima svoj punk i ljudi nisu isti. Tako i treba biti jer da smo svi isti bilo bi kao da pričamo sami sa sobom i slušamo sami sebe. Nade ima u smislu da će biti i puno novih generacija a to je najbitnije.

I za kraj, što biste htjeli poručiti obožavateljima? Što se može očekivati od Motusa sada nakon izdavanja novog albuma?

Nadam se druženju na što više koncerata.

Osvoji upad na koncert u Vintage Industrialu!