photo: Kids from the sky, credit: Patricija Flikač
Iznad oblaka uz Kids from the Sky
06.03.2025. 09:21
Ako bi njihov novi album imao miris, mirisao bi na pepermint – osvježavajuće, intenzivno, s dozom nečega što te odmah razbudi. Ili možda na grejpfrut – snažno, pomalo gorko, ali nikako dosadno. Kids from the Sky nisu bend koji se uklapa u kalupe – oni ih ruše, preskaču i od njih grade svoj vlastiti svijet. Otkako su se pojavili na sceni, donose zvuk koji pršti energijom, emocijama i onom zaraznom željom da svijet barem na trenutak izgleda malo drukčije. S novim albumom Tamni valovi i nadolazećim koncertom u Vintage Industrial Baru, došli su spremni da nas povedu još dublje u svoj svijet.
Tko vas je poslao djeco s nebesa?
Teo: Počeo sam kao solo izvođač, stvarao sam uglavnom ljubavne pjesme, ali u nekom trenutku osjetio sam da želim nešto više – nešto što se ne može ostvariti samostalno, već kroz bend.
Robin: Ja sam se pridružio prije sedam godina, praktički na samom početku kada je bend krenuo. Bilo je kroz godine nekoliko izmjena u postavi, čak smo u jednom trenutku imali i trećeg člana, ali na kraju smo ostali samo nas dvojica.
Teo: Kao stalna postava funkcioniramo od 2020. i negdje od tada zapravo računamo da je bend stvarno krenuo.
Robin: A ime benda došlo je iz jedne Teove pjesme, iz faze kad je tekstove pisao na engleskom. U njoj je napisao da se osjeća kao kid from the sky zbog konstantnog osjećaja nepripadanja okolini u kojoj se nalazi. Taj nam je naziv nekako ostao jer smo se obojica poistovjetili s njim.
Sjećate li se prve probe i pjesme koju ste skupa odradili?
Robin: Da! Prva proba je bila kod tebe u sobi!
Teo: Iskreno, malo se slabije sjećam detalja, ali sigurno znam jedno – najmanje smo zapravo svirali i stvarali. Prva pjesma koju smo zajedno napravili i snimili bila je Another World. I moram reći, bilo je prilično kritično – ali realno, sve što radiš prvi put uvijek zvuči malo upitno.
Kako biste opisali jedan drugoga?
Robin: Teo je jako specifičan… čudan, ali u onom dobrom smislu. (smijeh) Jako je miran, ali i nevjerojatno tvrdoglav – kad nešto zamisli, mora biti točno tako. Ogroman je perfekcionist i voli imati stvari pod kontrolom. Ima svoj studio doma i doslovno je sam svoj gazda.
Teo: Robin je potpuna suprotnost meni – pun je energije, veliki ekstrovert, dok sam ja povučeniji. Obožava gužvu i mjesta s puno ljudi, ali nije samo fizički stalno u pokretu – takav mu je i um. Skakuće s jedne misli na drugu, uvijek mu se u glavi vrti sto ideja istovremeno, ali na neki način uvijek sve poveže i posloži kako treba.
Kakvu glazbu privatno slušate?
Robin: Slušam doslovno sve! Završio sam šest godina glazbene škole, prvo osnovnu, pa srednju, gdje sam učio klasičnu glazbu, i tamo sam je zapravo i zavolio. Osim toga, obožavam blues i jazz, a odrastao sam na rocku, posebno glazbi 80-ih. Možda zvuči čudno, ali slušao sam i boybendove, a zapravo, sve ovisi o mom danu i raspoloženju. Ponekad mi je dan za klasičnu glazbu, ponekad samo za rock, ponekad za pop, a nekad uopće ništa ne slušam jer mi jednostavno treba mir.
Teo: Ja se najviše krećem u pop svijetu – volim indie pop, alternativni pop, ali ne mogu odoljeti ni dobroj alternativi kao što su Red Hot Chili Peppers. Slušam i country i blues, volim tipa Johna Mayera i Chrisa Stapletona – njih obožavam.
Što vam je draže - proces snimanja pjesama u studiu ili snimanje spotova?
Teo: Studio zna biti jako stresan i može trajati beskonačno dugo. Napraviš stotinu verzija dok ne dođeš do nečega što ti stvarno zvuči kako treba.
Robin: A snimanje spota je više kao avantura!
Teo: Baš tako! Obično traje jedan dan, dinamično je i zabavno, tako da definitivno biram snimanje spotova. Tko god kaže da mu je proces stvaranja glazbe u studiju lagan i bez stresa – laže. Najgore mi je kad u filmovima pokažu nekog lika kako dođe u studio i snimi hit za 26 minuta. Daj, ne laži!
Kada biste mogli surađivati s bilo kojim glazbenikom, živim ili mrtvim, tko bi to bio?
Robin: Avicii! Ili Coldplay. Ili oboje, ako već maštamo.
Teo: Jon Bellion. Čovjek je genije.
Kad biste mogli poslati poruku mlađem sebi, koja bi to bila?
Teo: Vjeruj svom instinktu. Prečesto sam išao protiv njega i pokazalo se da to nikad nije bila dobra odluka. Kad god sam slušao sebe, stvari su ispale najbolje.
Robin: Ja bih mu vjerojatno rekao: "Samo nastavi tako i nećeš pogriješiti!" Jer realno, ovaj put je morao biti baš ovakav.
Kad biste morali organizirati festival na kojem ste headlineri, koja tri benda ili izvođača biste još stavili na lineup?
Robin: Akropola, Grčka. Prvi festival ikad na tom mjestu, jer inače tamo nisu dozvoljeni koncerti, ali nama su dali zeleno svjetlo jer smo mi glavni. Uz nas bi nastupali Coldplay, Twenty One Pilots (not guilty!) i One Direction, koji bi se za tu priliku okupili na reunion koncertu. Festival bi se zvao First Time Ever – jer je prvi put da se tako nešto tamo događa!
Teo: Pazi sad ovo – Venezuela, planina Roraima. To mi je najdraže mjesto na svijetu, iako tamo nikad nisam bio. Spominjem je i u našoj pjesmi Yellow Paradise. Nevjerojatna je – ogromna, izdiže se iznad oblaka, a vrh joj je potpuno ravan. Festival se, naravno, održava gore na samom vrhu. Mi smo headlineri, a uz nas sviraju Red Hot Chili Peppers, OneRepublic i John Mayer, jer ih sve želim upoznati. Festival bi se zvao Music From the Sky.
Robin: E, ali pazi sad! Završava prvi bend, kreće pauza dok se stage priprema i onda odjednom iz zvučnika krene: "Iznad oblaka, nema laganja, nema skrivanjaaa..."
Teo: Znači, Nola je surprise guest!
Opišite mi novi album u tri riječi.
Raznolik, nov i tirkizan!
Od kuda ime Tamni Valovi?
Robin: Imali smo pjesmu koja se zvala Tamni Valovi i trebala je biti na albumu, ali nikad s njom nismo bili skroz zadovoljni, pa smo je na kraju izbacili. Ipak, ime nam se jako svidjelo, pa smo ga odlučili zadržati za album.
Teo: Tamni valovi se spominju i kao stih u jednoj pjesmi s albuma, ali u principu, za mene to simbolizira sve naše tamne misli – one koje dolaze i prolaze poput valova.
Kad bi album imao svoj miris, kakav bi bio?
Robin: Pepermint! Mora biti nešto svježe.
Teo: Ili grejp! Nije za svakoga – fino miriše, lijepo izgleda, ali rijetko tko stvarno razumije njegov okus.
Najdraža pjesma s albuma i ona koju jedva čekate odsvirati uživo?
Robin: Moja najdraža je Dani Iluzija, ali najviše se veselim Lanterni – to će biti pravi kaos uživo!
Teo: Lanterna je i meni must-have, jedva čekam! A najdraža mi je Kad Prođe Ljeto jer mi je nekako najiskrenija. Imam duboku povezanost s njom.
Što možemo očekivati od koncerta u Vintageu?
Ono što je već prepoznatljivo na našim koncertima – dobra zabava, odlična atmosfera, puno energije i još više skakanja!
Poruka koju biste poslali svom svijetu slušatelja?
Mi smo Kids from the Sky – i dobrodošli u naš svijet.
