INTERVIEW: Irish Maiden + Orthodox Celts
17.03.2014. 18:29
Nakon nastupa Irish Maiden i Orthodox Celts u Tvornici, uhvatili smo neke njihove članove i s vama dijelimo kratke intervjue s njima.
Sound Report: Kako si došao na ideju stvaranja „Zagreb seta“?
Ivan Jurinić: Prvo sam počeo raditi na raznim setovima tipa „Easy set“ i onda su ljudi vidjeli da to funkcionira i onda je Paul, naš voditelj, rekao :“ajde napravi tri figure i to ćemo nazvati „Zagreb set““ jer inače svi setovi dobivaju imena po provincijama ili gradovima gdje su nastali pa smo tako i mi odlučili napraviti „Zagreb set“. Za sada imamo dvije figure, radimo na trećoj pa ćemo to sve snimiti. To ćemo za „Cest is the best“ ostaviti.
SR: Koliko dugo si već u Irish maidenu?
IJ: Sad mi je ovo 4. Godina znači 7-8 sezona
SR: Koliko često nastupate?
IJ: Imamo dosta nastupa godišnje od kojih bih izdvojio St. Patrick’s day, Cest is the best, dani Zapruđa, Advent u srcu te znamo na nekim manjim događanjima nastupati npr. Za DUH (Dječja udruga „Hrabrost“), za Dom umirovljenika Zapruđe i još neke uglavnom humanitarne akcije.
SR: Osim „Zagreb seta“ možemo li očekivati neke druge koreografije?
IJ: Za sada idemo napraviti ovo do kraja pa ćemo vidjeti kako će to biti prihvaćeno i razmišljati o daljnjim koreografijama.
SR: Kako to da si završio u Hrvatskoj, vjerojatno te to već 1000 ljudi pitalo pa mi dopusti da budem 1001.?
Paul O’Grady: Stigao sam u Hrvatsku u Osijek 2000. zahvaljujući studentskoj razmjeni i tamo mi je bilo super. Otkrio sam da je tamo dobra kvaliteta života. Iako ljudi nisu imali puno novaca, apsolutno su znali kako dobro jesti, piti i zabavljati se. Tada sam zaključio kako bih se mogao jednog dana vratiti, te sam dvije godine kasnije, nakon što sam završio arhitekturu u Dublinu, došao u Zagreb bez love, poznanstava, posla ili stana i sada sam tu već 11 godina.
SR: Odakle ideja za Irish maiden?
PO’G: IM je nastao tijekom glazbenog sessiona u Godotu u Savskoj i u pauzi je svirala neka irska glazba kad su ljudi počeli skakati kao ludi što nije nikako izgledalo kao irski ples, ali su htjeli naučiti. Nakon toga je u Godotu nastao tečaj irskog plesa i ekipa koja je dolazila svaki put je htjela naučiti nešto novo i na moju veliku sreću u toj grupi ljudi je bila i moja sadašnja supruga i majka mojega djeteta. Škola irskog plesa počela je na početku 2006. i od tada je više od 500 ljudi prošlo kroz naš tečaj što je super i nadamo se još većem broju.
SR: Koliko vam treba pripreme za ovakav nastup?
PO’G: Mi se stalno pripremamo za nastupe, jer ovakav način plesa (irski tradicionalni ples) koristi mnogo već pripremljenih koreografija koje su stare nekoliko generacija. Imamo i neke naše koreografije, npr. „Zagreb set“ od Ivana Jurinića koji je jedan od naših instruktora i trenera i stvorio je zaista predivnu koreografiju koju obožavamo plesati i, kada dolazi nastup, ubacimo još neke sitnice i tako imamo nešto novo za pokazati svaki puta kada nastupamo.
SR: Vidjeli smo i tvoje i Ninđino (Ivan Jurinić op.a.) sviračko umijeće prilikom zadnjeg plesa kad ste uzeli svirati Bodhran (irski bubanj op.a.) kako je to krenulo?
PO’G: Priznajem, nisam odličan svirač i zahvalan sam da je muzika na bini bila glasna, iako volim svirati bodhran, ali uz sve poslove oko IM i privatne obaveze baš za to i ne nalazim vremena. Naša ideja je bila kako bi se u engleskom reklo „to throw the kitchen sink at it“. Odlučili smo nabiti što više ljudi na binu i prenijeti tu svu energiju na publiku i za kraj bih još i pohvalio stepere koji su nam pomogli oko ovog nastupa.
Sound Report: Koji trenutak u povijesti banda pamtiš kao najluđi u ovih zadnjih dvadesetak godina?
Aca Celtic: Uf, mnogo ih je bilo, a ja stvarno pamtim k’o slon. Pamtim sve i svašta i gluposti i lijepe trenutke i ružne i ove i one. Obično mi prvo dođe na pamet, kad negdje idem svirati, sjetim se kad smo prvi puta tamo svirali tako da pretpostavljam da će mi večerašnji koncert ostati kao u sjećanju kao podsjetnik kad se vratimo u Zagreb. Šalu na stranu, ono što sam ispričao sa izbijanjem kamenca iz bubrega (Bubnjar je doslovno shvatio doktora da kamenac mora izbijati u toploj pivi pa je mrtav pijan ležao u kadi punoj tople pive dan prije snimanja spota i naravno završio u bolnici op.a.) je živa istina, dovukli su ga u 4 ujutro na Avalu. Ovaj ne zna kako se zove, što od bolova, što od sedativa, što od alkohola, a sutra treba spot snimati.
SR: Sada ste prvi puta u Zagrebu?
AC: Da sinoć smo svirali u Banja Luci i sada idemo direktno za Beograd gdje nastupamo za St. Patrick’s Day.
SR: Kakav vam se činio koncert u Zagrebu?
AC: Kada negdje sviraš prvi put, stvarno ne znaš što da očekuješ. Ono što je meni obilježilo ovaj koncert je strahovita spontanost koju smo uspostavili, sad je li to zbog publike ili do mene ili do čitavog niza okolnosti. Možda je to što je Nidža (violinist) imao problem s kablom pa smo se morali prešaltati na tu neku prisniju varijantu. U svakom slučaju to je prvi utisak. Kao da smo svirali u KST-u prije 20 godina i jednostavno publika i mi razgovaramo, a druga stvar kao što sam rekao nakon „Wild rover“ da nitko NIKADA nije tako točno otpljeskao onaj četverotakt kao zagrebačka publika i isto tako nitko nije pjevao sa nama ovako „Fields of Athenrye“ tako da svaka čast.
SR: Sad vam izlazi novi album. Što možemo očekivati?
AC: Uz „Save me“ smo odsvirali i „Parting glass“ s novog albuma jer mislim kako te dvije pjesme oslikavaju najbolje taj album. Pola pjesama na albumu su ljubavne, a pola su revolucionarne. Volim reći, da je Joe Strummer živ, nadam se da bi bio ponosan na mene s jedne strane, a s druge strane moja žena i djevojke i žene iz kraja koje su pročitale one ljubavne tekstove, prvo što zavide Jeleni, a drugo što kažu da nikada nisam nešto tako ljubavno napisao. Moj neki radni naslov toga albuma su „Pesme o ljubavi i revoluciji“, pa sad pokušajte da izvučete zaključak šta vas očekuje, ali definitivno će stvari biti jasnije kad snimimo spot na ljeto i kada izađe album, također na ljeto i ja sam… uf , ja sam jako zadovoljan albumom.
Razgovarao: Nikola Zaradić
