Filip Merčep sutra na MBZ-u: "Ideja je imati koncert u nesvakidašnjem koncertnom ambijentu"
08.04.2019. 11:26
U utorak, 9. travnja od 20:00 sati u Prostoru za povremene izložbe MSU-a, nastupit će udaraljkaši Nicolas Sinković i Filip Merčep, poznati po radu u projektu Sudar Percussion, te će izvesti djelo Ivane Kiš i Maka Murtića, definitivno najzanimljivijih skladateljskih imena mlađe generacije, u sklopu Muzičkog Bienalla Zagreb. Ususret ovom zanimljivom umjetničkom performansu, porazgovarali smo s Filipom Merčepom koji nam je otkrio nekoliko detalja.
Kako biste svojim riječima opisali projekt koji ćete predstaviti na MBZ-u?
Jedna od riječi koja mi pada napamet je zasigurno: „uzbudljivo“. Nicolas i ja smo već radili nekolio projekata s takvim pristupom, s tim da sad prvi put surađujemo s kompozitorima. Divno je imati priliku raditi projekt na MBZ-u i to sa tako izvrsnim muzičarima i kompozitorima kao što su Mak Murtić i Ivana Kiš. Producenti MBZ-a, u suradnji s MSU-om, su nam dali potpuno otvoren pristup, odnosno slobodu da stvarno radimo što god/gdje god u muzeju. Ta sloboda i takav pristup i povjerenje je svima nama dalo jedan veliki entuzijazam koji svi, u trenutnim pripremama, koristimo.
Kolika je danas, iz vaše perspektive, važnost djela koja su napisana isključivo za neku prigodu, kao što će to biti s vašim nastupom u sklopu MBZ-a? Osjećate li svojevrsnu odgovornost prema skladateljima vezanu za interpretaciju djela?
Budući da živimo u doba konzumerizma i kapitalizma, očito je neizbježno bilo da ta „zaraza“ pređe i na umjetnost. Upravo je to komentar cijelog našeg nastupa - osvijestiti da se nalazimo u Muzeju suvremene umjetnosti, koji nažalost dosta često zjapi prazan, dok preko ceste gledamo prepun shopping centar. Mak je napisao i kompoziciju koja nosi i naslov „Razgovori u trgovačkom centru“ i koja je temelj koncepta.
Zbog čega bi se ovo djelo publici moglo svidjeti?
Cijeli koncert će uključivati par prostorija u kojima će se izvesti djela Maka i Ivane. Budući da svaki prostor ima svoj oblik i ulogu u muzeju, tako će se i kompozicije prilagoditi tim oblicima i dati jednu drugu percepciju tim prostorima. Nastojat ćemo naglasiti i karakatere prostora s dodanim efektima svjetla i elektronike. Ideja je imati koncert u nesvakidašnjem koncertnom ambijentu u kojem će publika moći biti puno opuštenija.
Već dulji niz godina zajedno surađujete. Kada ste shvatili da između vas postoji posebna glazbena “kemija”?
Nicolas i ja sviramo skupa već jedan veliki dio naših glazbenih života. Počeli smo svirati komornu još u srednjoj školi u Samoboru te nastavili s tom komornom koja je izrasla u naš bend Sudar Percussion Ensemble. Naš projekt sviranja kao duo je krenuo iz našeg dugogodišnjeg prijateljstva, tako je sve nastalo iz razgovora i ideja.
Mnogi mladi glazbenici odlaze u inozemstvo na fakultete ili usavršavanja. Što je tome glavni razlog? Je li do (ne)kvalitete našeg glazbenog edukacijskog sustava ili?
U našem poslu je ključno nikad ne prestati učiti. Cijela evolucija, po meni, nastaje u momentu u kojem si priznaš da nikad nećeš biti dovoljno iskusan i u kojem skromnost prema tom nećem višem od sebe počne dobivati svoje oblike. Naravno, moramo biti svjesni svojih kvaliteta i imati hrabrosti i odlučnosti prezentirati svoje ideje i prodavati ih. Mislim da ljudi jednostavno žele otici u neke malo druge atmosfere. Svaki grad ima svoju priču i kao umjetnik jako je bitno naći se u sredini koja ti najvise odgovara.
Udaraljke kao takve i nisu često prvi izbor kada se želi naučiti određeni instrument. Što je tome razlog? Kako to da ste se vi odlučili realizirati u tom instrumentu?
Mislim da na to pitanje ne postoji neki racionalni odgovor. Budući da se na to pitanje odlučujemo kao dosta mlade osobe, tom zadatku pristupamo više s neke emotivne strane, što je i ljepota odabira instrumenata. Mislim da svaki odgovor na ovo pitanje počinje sa: ne znam, jednmostavno sam osjetio da želim svirati taj instrument“.
Nakon velikog uspjeha u Lisinskom s projektom “Oxygene” Sudar Percussiona, možemo li očekivati nešto slično u bližoj budućnosti?
Mi i dalje radimo na ovom projektu, usavršavamo ga te započinjemo raditi i nove projekte. Za sada samo sviramo i trudimo se svirati što vise i što česće, a što će biti u nekoj bližoj budućnosti nitko ne zna. Ono što svi s nestrpljenjem očekujemo je CD projekta glazbe Jean Michel Jarrea.
Gdje biste željeli nastupiti, a još uvijek niste?
Nama je takav gust uopće svirati tu glazbu. Projekt broji vise od deset ljudi - samo što se tiče tehničara, ton majstora, majstora svjetala, svirača i producenta. Mi smo svi postali veoma bliski kolege i prijatelji i svi jedva čekamo uskociti u nase kombije i otputovati na svirke.
