Intervju

ARTIST/VIDEO REPORT: Absortick

ARTIST/VIDEO REPORT: Absortick

Na posljednjem izdanju Good Vibrations u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, predstavio nam se novi mladi karlovački bend pod imenom Absortick. Nakon promocije spota, s kojim je započeo program večeri, Absortick se popeo na stage i u pola sata svirke apsolutno oduševio sve prisutne. Absortick zvuči svježe, originalno i uvježbano, te se jako dobro snalaze na pozornici što je vrlo pohvalno za tako mlad bend. Kako je prošao koncert možete pročitati u izvještaju s koncerta na blogu, a novinar Sound Reporta Hrvoje Pandžić je s bendom odradio i kraći intervju. O bendu, novom EP-u, koncertima i ostalom, porazgovarali smo s basistom i back vokalistom Gabrijelom Jankovićem.

Predstavite nam se malo kao ekipa, tko ste, odakle dolazite, koliko ste stari,...?

Absortick je mladi psychedelic/melodic metal bend iz Karlovca koji se sastoji od pet članova, a to su: Borna Biondić (vokal, gitara), Marko Križanić (gitara), Karlo Bonetić (klavijature, back vokal, sampler), Dino Petrina (bubnjevi) i Gabriel Janković (bass, back vokal). Sviramo već 4 godine skupa, krenulo je kada smo još bili klinci, a trenutni prosjek godina u bendu je 18.

Kako je i kada nastao bend?

Bend je nastao 2010. godine. Okupili smo se iz razloga da sviramo metal obrade za gušt. U periodu od 2010. pa do kraja 2012. godine svirali smo poznate covere raznih bendova, a onda na početku 2013. smo se okrenuli isključivo na autorski rad i evo izdali svoj prvi EP na kojeg smo jako ponosni.

Otkud ideja za ime Absortick i koje je njegovo značenje?

Pa ime benda je zapravo jedna od onih smiješnih priča koje svaki bend ima! Iskreno više se ni ne sjećam što je tu točno bilo. No, znam da je Borna došao jednog dana na probu i rekao je kako ima ime za bend te je izgovorio tu riječ. Kasnije nam je rekao da se radilo o spoju nekakvih html kodova koje je on učio u školi tada. Pokušali smo pronaći bilo kakvo značenje, ali ono apsolutno ne znači ništa. Htjeli smo ga u međuvremenu i promijeniti, ali shvatili smo da je u tome što ne znači ništa i cijela čar.

Kako biste okarakterizirali glazbu koju svirate i koje su glavne ideje kojima se bavite u svojoj glazbi i tekstovima?

Rekao bih da je naša glazba spoj čvrstih riffova, melodičnih i pamtljivih refrena s dodacima psihodeličnih matrica i tonova koje proizvodimo. Ideja za takav žanr je proizašla od slušanja bendova poput Pink Floyd i Korn, a opet smo htjeli ostati melodični i dodati žestine. U to sve još ubacujemo tekstove koji pretežito govore o nama, no to se ne može iščitati samo tako, radi se o puno metafora, a u nekim pjesmama riječi u isto vrijeme pričaju o nekim našim anegdotama i problemima u svijetu koji nas frustriraju. Primjerice takva pjesma je upravo „Waiting for Tomorrow“ koja je ujedno i naslovna pjesma našeg EP-ja. Kada se to sve ubaci u lonac i dobro promiješa, dobili smo nešto što se nama jako sviđa i planiramo nastaviti u takvom tonu.

Tko je od vas najzaslužniji za pisanje tekstova i glazbe?

Glazbu i tekstove pišemo svi zajedno. Sastanemo se na probi i bez ikakvog plana krenemo raditi pjesmu. Tako da u tom procesu sudjelujemo onda apsolutno svi.

Na kakvoj glazbi ste odrasli kao kolektiv i koji su vam najutjecajniji uzori?

Pa većina nas je "odrasla" na rock/metal klasicima kao što su Iron Maiden, Metallica i slični bendovi da sad ne nabrajam. Kroz godine se to sve jako mijenjalo. Trenutni uzori su nam bendovi kao što su Asking Alexandria, Avenged Sevenfold, Killswitch Engage, Korn i Pink Floyd, te čak i neki domaći bendovi kao na primjer Cold Snap.

Koliko ste otprilike puta dosad imali prilike svirati uživo pred hrvatskom publikom i gdje? I kakvi su vam dosad dojmovi?

Sa živim svirkama smo krenuli već s otprilike 15 godina kada smo svirali kao cover bend tako da u tom pogledu imamo i dosta iskustva. Jedini je problem što smo pretežito svirali samo u Karlovcu i okolici. Tek sada kada smo izdali EP odlučili smo malo otići pa evo makar i 50 kilometara do Zagreba i moram priznati da nas je Zagreb nevjerojatno dobro prihvatio, nismo takve reakcije očekivali. Jako smo sretni zbog toga.

Recite nam ukratko nešto o vašem novom spotu za pjesmu "Waiting for Tomorrow?"

Spot je snimao i montirao naš mladi perspektivni prijatelj Alen Zinaja uz pomoć još nekoliko naših prijatelja. Snimali smo u karlovačkom klubu Mala scena. Do tada nismo imali nikakvog iskustva sa snimanjem spotova, pa iz tog razloga mislim da je za prvi put jako dobro ispao. U budućnosti planiramo snimiti još jedan za pjesmu „Can You?“ koji će biti puno složeniji.

Izdali ste i istoimeni EP ove godine, kakva je tematika pjesama, dosadašnji dojmovi publike?

Kao što sam već i spomenuo sve pjesme govore o nama i događajima iz naših života. Dosadašnji dojmovi su odlični i jako smo zadovoljni. Ljudi nas hvale, daju dobre kritike i savjete i to nam godi. Ima naravno i onih kojima se i ne sviđa, ali nismo prilagodljivi svačijem uhu i to je normalno.

Kakvi su vam planovi za dalje, možemo li možda očekivati i album uskoro?

Planovi za sad su svirke, svirke i svirke. Pokušat ćemo promovirati ovaj EP što je više moguće i u međuvremenu snimiti i taj drugi spot, a onda i singl za prvi album kojeg naravno možete očekivati u budućnosti.

Imate li za kraj kakvu poruku za hrvatsku publiku koja će vas, nadamo se, doći pogledati na neki od budućih nastupa?

Hvala svima koji nas podržavaju jer nam to neizmjerno znači. Onima koji nas još nisu gledali, preporučujem da nam daju priliku pa neka procjene. I hvala Vam što ste nas kontaktirali za intervju.

Hvala i vama dečki na razgovoru, nadamo se da ćemo vas imati uskoro ponovno prilike vidjeti u Zagrebu, a i ostatku države i šire. Želimo Vam puno uspjeha u daljnjem radu i željno iščekujemo full length album.

Fotografija: Julien Duval, Good Vibrations

Hrvoje Pandžić
Hrvoje Pandžić

Hiding is my greatest fear