Topla ljetna noć i koncert u organizaciji Vintage Industrial Bara zvučali su kao pun pogodak ovog petka. Vintage je odlučio ugostiti legendarnog Jello Biafru i njegov prateći bend The Guantanamo School Of Medicine. Kao predgrupa su bili najavljeni poznati zagrebački punkeri Kurve, što je obećavalo još jednu vruću i veselu noć unutar zidova Vintagea.
M.O.R.T. je sinjski blues punk bend koji je u zadnje dvije godine počeo privlačiti pozornost hrvatske mainstream rock zajednice. Iako sam M.O.R.T. postoji već otprilike 12 godina, u okosnici benda koju čine John, Zvrk i Kikos, godine međusobnog sviranja rezultirale su brojnim promjenama u postavi (većinom na bubnjarskoj i bass poziciji). Od 2011., počeli su s ozbiljnijim radom, a 2013. godine, objavili svoje prvo demo izdanje za etiketu "Slušaj najglasnije" pod imenom ˝Vrhunsko dno˝. Iste godine pobijedili su na banjalučkom festivalu Jelen Demofest, nakon čega su ih zapazili iz izdavačke kuće Croatia Records, pod čijom su etiketom 2014. godine objavili vrlo dobro prihvaćen album, "Odjel za Žešće". Trećeg rujna dolaze u Zagreb i to u Vintage Industrial Bar, gdje će u sklopu programa Dozvoljeni četvrtak nastupiti uz istarskog kantautora Izeta Medoševića te beogradski bend Artan Lili. Ususret nastupu u Zagrebu, postavili smo im par pitanja, a Kikos i John su nam odgovorili.
Ratatat je electronic/rock duo iz Brooklyna kojeg čine Mike Stroud (gitara, sintisajzer, udaraljke) te producent Evan Mast (bass, sintisajzer, udaraljke). Na sceni su aktivni još od 2001. godine, a ove godine izdali su svoje peto studijsko izdanje pod imenom "Magnifique".
I ove godine, na ulicama Varaždina i oko najveće pozornice bilo je manje ljudi, a i popratni neglazbeni sadržaj je bio znatno slabiji nego u zlatno vrijeme Špancirfesta. S druge strane, Špancir nije izgubio u glazbenom pogledu prvog vikenda - barem što se najveće pozornice tiče. Vrhunac prve večeri bili su švedski indie rockeri Mando Diao širokim masama poznati po radijskom hitu “Dance With Somebody”, prije kojih su nastupili mlada kantautorica Sara Renar nagrađena Porinom i energični zagrebački garage rock duo Gatuzo.
Ove kišne ljetne srijede, Vintage je priuštio originalnu poslasticu za svakog kome se nije dalo ostati doma unatoč kiši i tko je imao energije usred tjedna za malo plesa. Organizatori su u ugodnom ambijentu ugostili Mad Caddies, ska/punk/reggae bend iz sunčane Kalifornije.
Osmi po redu Ferragosto Jam iliti osma „Velika Gospa“ donijela je mnoge promjene po pitanju samog festivala. Porast popularnosti bilo čega po nekoj ideji zahtjeva određene promjene, tj. prilagodbe, a glavna promjena ove godine bilo je produljenje trajanja događaja, pa je tako publika umjesto tri dana, dobila pet službenih dana mogućnosti uživanja u svim čarima koje ovaj festival daje. Većina je prihvatila pozitivno tu promjenu, ali je bilo i par onih koji duže pohode Ferragosto i koji su tu promjenu primili s manjom dozom entuzijazma, ponajviše iz razloga jer im se ne sviđa transformacija koja je u tijeku, što je čak i razumljivo. Od malog festivala koji je prve godine pohodilo par stotina ljudi, postepeno je nastao festival koji mnogima postaje glavno odredište svakog narednog kolovoza.
Treći dan na tvrđavi ostvario je očekivanja i pretpostavke te se izrealizirao kao izvrsno finale festivala. Iako je moj favorit i dalje ostala prva večer, zbog vlastitih glazbenih preferencija, ali i glazbenika koji su ih nastupima neupitno opravdali, s razlogom sam recenzirajući drugi dan najavila završni kao još jednu divlju rijeku, što svojim virovima uvlači u dubine. Tako i bi, headlineri su nadmašili sami sebe nastupima, te bi već i ta dva giga graciozno zatvorili festival, kamoli čitav komplet. Pa krenimo od početka.
Nakon poletne i prpošne atmosfere te divljih riffova prve večeri, drugi dan festivala bio je pak, pretpostavimo, osmišljen kao svojevrsno jezerce među dvije brze rijeke, ako odaberemo vjerovati kako će završna ostaviti za sobom trag sličan onome premijerne večeri.
Početak prvog tjedna kolovoza bio je rezerviran za drugu ediciju još jednog izvrsnog projekta Mate Škugora – SuperUha. Nakon prošlogodišnje premijere smještene na nešto manje metara nadmorske visine, na prostoru pristaništa TEF, organizatori su se ponovo odlučili za eksperiment i preselili glavna zbivanja na povijesnu građevinu, par godina unazad renoviranu, tvrđavu Sv. Mihovila u samom centru Šibenika.
Oblačna srijeda 29. 07. označila je službeni početak osmog po redu Schengenfesta, jednog od najvećih i najjačih festivala u susjednoj nam Sloveniji. Sam festival je smješten uz rijeku Kupu na samoj granici sa Hrvatskom, u mjestu Vinica. Ondje smo proveli četiri dana koja su nažalost bila obilježena lošim vremenom, ali to nas nije spriječilo da se dobro zabavimo i poslušamo hrpu zanimljivih regionalnih i stranih glazbenih imena. Kako je to sve izgledalo i zvučalo pročitajte u nastavku.