I kakav je to bio izbor!
Suede su pokazali da su, unatoč desetljećima na sceni, i dalje bend koji na pozornicu izlazi s istim žarom, entuzijazmom i strašću kao prije dvadeset godina. Dapače, teško je bilo ne pomisliti kako ih vrijeme nije nimalo umorilo, upravo suprotno, kao da im daje vjetar u leđa.
Točno u 20:59 svjetla su se ugasila, a Tvornica je Suede dočekala ovacijama. Koncert je otvoren pjesmama „Disintegrate” i „Antidepressants”, naslovnom pjesmom njihova desetog studijskog albuma, s kojim su krenuli i na aktualnu turneju. Nije bilo puno zagrijavanja ni suvišnog uvoda – Suede su odmah dali do znanja da su došli svirati.
Nakon uvodnih pjesama uslijedio je pravi energetski uzlet uz „Trash” i „Animal Nitrate”. Generacijski nešto zrelija publika se kompletno prepustila večeri, pjevalo se uglas, ruke su bile u zraku, a poletjela je i pokoja entuzijastična piva. Uzbuđenje je raslo iz minute u minutu, a bend je očito uživao jednako kao i mi. Nakon „Antidepressants” Brett Anderson obratio se publici i spomenuo SuedeWorld, svijet u kojem smo svi dobrodošli. I doista, u tom je trenutku bilo lako povjerovati da smo svi dio neke male zajednice povezane istom ljubavlju prema glazbi.
Do „Life Is Golden” Brett se više puta spustio u foto-pit kako bi se što više približio publici, što je izazvalo oduševljenje. Isto je ponovio više puta tijekom večeri. Čovjek je scensko umijeće brusio desetljećima i danas zrači karizmom koja se ne može odglumiti. Njegova energija, neposrednost i način na koji komunicira m jasno govore koliko voli ono što radi. A ništa manje entuzijazma nije pokazivao ni ostatak benda.
U setlisti su se našle i „It Starts and Ends With You” te „Can’t Get Enough”, no meni se posebno izdvojila „June Rain”. Izvedena s nevjerojatnom iskrenošću i intenzitetom, bila je jedan od onih trenutaka kada se cijela dvorana na trenutak utiša i upija glazbu. Odmah nakon nje uslijedila je „She Still Leads Me On”, koju je Brett posvetio svim majkama u publici, ali i sinovima. „Everything Will Flow” očekivano se pokazala kao jedan od velikih favorita– Tvornicom se prolomilo zajedničko pjevanje, glasno i bez zadrške.
Kako se koncert bližio kraju, Brett je pronašao vremena zahvaliti svima koji su došli, ali i posebno članovima benda te cijeloj ekipi koja ih prati na turneji. Naglasio je kako im je ovo posljednji koncert u ovoj godini, iako se to na temelju sinoćnjeg nastupa ne bi nikad reklo. Posebno lijepo zvučale su njegove riječi o tome kako se srca susreću kroz glazbu i kako upravo glazba povezuje ljude. Bila je to misao koja je savršeno opisala cijelu večer.
Uz pratnju klavira izvedena je „The Wild Ones” u kojoj se nježnija strana benda pokazala u punom sjaju. Za sam kraj regularnog dijela ostavljen je ultimativni favorit „Beautiful Ones”, uz koji je Tvornica još jednom eksplodirala. Brett je ovog puta s pozornice sišao direktno u publiku, te čitav trenutak učinio još intimnijim. U maniri pravog majstora.
A onda – još jedno iznenađenje. Možemo se osjećati posebno počašćeno jer su se Suede, neočekivano, vratili na pozornicu za bis pa smo dobili smo još „Saturday Night”. Jednu, ali vrijednu.
Kakav utorak, kakav koncert! Večer u kojoj je ljubav prema glazbi prštala iz svake pore – i s pozornice i iz publike. Suede nisu samo odsvirali koncert; podsjetili su nas zašto neke pjesme ostaju s nama desetljećima, zašto se zbog glazbe okupljamo i zašto je ona toliko moćna. Nema tu neke kalkulacije ni odrađivanja posla. Samo bend koji očito još uvijek živi za sviranje i publika koja mu to vraća svakim stihom.
Ako je Suedeworld mjesto u kojem se svi susrećemo kroz glazbu, nakon ove večeri možemo samo reći – rado ćemo ga posjećivati.








