Prošao si zanimljiv put od Hrvatska traži zvijezdu do toga da danas stojiš na čelu jednog od najpoznatijih hrvatskih rock bendova. Kad pogledaš sve to unatrag, jesi li ikad mogao zamisliti da će te put dovesti baš ovdje?
Ma iskreno, ni u najluđim snovima! Kad kreneš s tim televizijskim počecima, mlad si, goriš od želje za svime, ali sve je to jedna velika neizvjesnost i magla. Život te kasnije baci na potpuno druge adrese – mene je odnio život u Njemačku, u posve drukčiju svakodnevicu i borbu za golu egzistenciju. Da mi je netko tada, dok sam pakirao kofere ili prije, dok sam svirao po hrvatskim klubovima i birtijama, rekao da ću za desetak godina stajati na bini kao glavni vokal Opće opasnosti, nasmijao bih se i rekao mu da nije normalan. Ali eto, Bog, Svemir – kako god hoćeš, ima najbolji smisao za humor. Kad radiš pošteno, kad voliš glazbu i kad vjeruješ, kockice se na kraju poslože na najljepši mogući način.
Rad s Općom opasnosti ti nije potpuno novo iskustvo, budući da ste prije 15 godina zajedno snimili „Tri rijeke“, pjesmu koju danas možemo nazvati i himnom Slavonije. Koliko ti ta pjesma znači, posebno danas kada je ponovno izvodiš pred publikom, ovoga puta kao član benda?
„Tri rijeke“ imaju posebno mjesto u mom srcu i u cijeloj mojoj glazbenoj priči. Kad smo snimali tu pjesmu prije 15 godina, to je već tada bila ogromna čast za mene, klinca koji je tek hvatao zalet. A danas, kada je pjevam iz koncerta u koncert, i to s ove pozicije, osjećaj je potpuno nestvaran. To više nije samo pjesma; to je naš slavonski identitet, emocija koju nosimo u sebi i energija koja spaja sve generacije. Kada je krenemo svirati i kad čujem kako tisuće ljudi u publici pjevaju uglas s nama, bez obzira u kojem dijelu Hrvatske se nalazili, prođu me trnci. Ta pjesma je bila sudbinski most koji me spojio s ovim ljudima puno prije nego što je itko mogao slutiti da ću jednog dana postati član benda.
Nakon što je prošle godine prekinut niz od 13 uzastopnih božićnih koncerata u školskoj dvorani u Županji, ove se godine tradicija ponovno nastavlja. Osjeti li se razlika kada nastupate pred publikom u gradu iz kojeg je bend potekao u odnosu na druge gradove u kojima svirate te kakva je atmosfera na pozornici kada znate da su u publici ljudi koji vas prate od samih početaka?
Naravno da se osjeti, i to je energija koja se ne može mjeriti ni s čim drugim. Svirati u Županji, na domaćem terenu, nosi jednu posve drukčiju vrstu treme i odgovornosti. Tamo su u publici ljudi koji ostatak ekipe poznaju cijeli život, s kojima su zajedno odrastali. Ja jedini u bendu nisam iz Županje, ali imam respekt za takve stvari i dijelim njihovu nervozu pred svaki koncert u Županji. To je publika koja je disala s bendom od prvog dana, kroz sve ratne strahove, uspone i padove. Zato je atmosfera na tim božićnim koncertima nabijena čistom emocijom. Nema tu glume ni skrivanja – to je jedno veliko obiteljsko okupljanje na kojem svi zajedno slavimo život, tradiciju i glazbu koja nas sve drži na okupu.
Poznato je kako nisi jedini novi član benda. Nenad Dujmić, poznatiji kao Neno, preuzeo je gitaru i zamijenio pokojnog Žižu. Kako je izgledao vaš prvi period u bendu i je li činjenica da ste obojica novi članovi pomogla da se lakše prilagodite ostatku ekipe?
Apsolutno nam je to pomoglo! Lakše je kad nisi sam u toj vatrenoj krstionici. Neno i ja smo u sve ovo ušli s golemim poštovanjem prema povijesti benda, ali i poštovanjem prema ljudima s kojima smo sada dijelili prostor za probe i stvarali novu priču. Kad zauzmeš takav stav otpočetka, teško da stvari mogu krenuti naopako. Prvi period je prošao u traženju zajedničkog pulsa, usviravanju i prilagodbi, ali dečki su nas dočekali raširenih ruku i odmah nam dali do znanja da smo dio obitelji. Neno je nevjerojatan glazbenik i čovjek, i u ovom kratkom vremenu koliko se znamo, postao je jedan od omiljenih mi ljudi, kako u glazbenim, tako i u privatnim krugovima i mislim da to stvarno puno govori.
Opća opasnost iza sebe ima nešto više od trideset godina karijere. Koliko je teško danas stvarati nešto novo, a istovremeno čuvati prepoznatljiv zvuk benda?
Izazovno je, to neću kriti. Kad bend ima iza sebe preko tri desetljeća karijere i pjesme koje su odavno postale nacionalna baština, postavljaš sebi visoku letvicu. Publika točno zna što je Opća opasnost i ima svoje kriterije. Najteže je pronaći tu tanku granicu – ne ponavljati se, a s druge strane ne izgubiti taj prepoznatljivi DNK, rokenrol i emociju. Ali kada u proces stvaranja uđeš iskreno, bez kalkulacija i s idejom da radiš glazbu koja tebe osobno dira, onda se to prepozna. Novo vrijeme nosi nove priče, ali ako u njima ostaneš svoj, publika će to uvijek znati prigrliti.
Prije pet mjeseci objavili ste novu pjesmu „Nebo iznad nas“, koja je u vrlo kratkom vremenu naišla na brojne pozitivne reakcije. Možeš li nam otkriti sprema li se još koja nova pjesma ili možda čak i album koji fanovi mogu iščekivati?
Reakcije na „Nebo iznad nas“ dale su nam vjetar u leđa i potvrdile nam da smo na dobrom putu, tako da nemamo namjeru stati! Prije nekoliko dana objavili smo novu pjesmu „Što je ljubav“ i reakcije ljudi su odlične! Idemo polako, korak po korak, slažemo pjesmu po pjesmu, a naš je krajnji cilj da sve to zaokružimo novim albumom. Fanovi nam stalno pišu, pitaju i daju nam nevjerojatnu energiju, tako da mogu slobodno očekivati još puno novog rokenrola iz radionice Opće opasnosti.