Vijay Iyer, kojeg je New York Times opisao kao „društvenu savjest, multimedijskog suradnika, graditelja sustava, rapsoda, povijesnog mislioca i multikulturalnog ulaza“, izgradio je jedinstven put kao utjecajna, plodna, mijenjajuća prisutnost u glazbi XXI. stoljeća. U Zagrebu je već gostovao 2019. i 2021. u sklopu Zagreb Jazz Festivala, a 28. listopada 2026. nastupit će u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Kao skladatelj i pijanist, aktivan i cijenjen u više glazbenih zajednica, Iyer je tijekom posljednja tri desetljeća stvorio dosljedno inovativan, emocionalno rezonantan opus, što mu je priskrbilo mjesto jednoga od vodećih glazbenika svoje generacije.
Svoj glazbeni jezik duguje skladateljima – pijanistima od Dukea Ellingtona i Theloniousa Monka do Alice Coltrane i Geri Allen, ritmičkim tradicijama Južne Azije i Zapadne Afrike te afroameričkom kreativnom glazbenom pokretu 1960-ih i 1970-ih.
Iyerov kreativni rad dokumentiran je na trideset hvaljenih albuma. Najnoviji album Fifteen, prvi album trija saksofonista i flautista Henryja Threadgilla, bubnjara Dafnisa Prieta i Iyera objavljen je 21. kolovoza 2026. Album je dobio ime po broju godina koliko trio nastupa, a tek je ove godine objavio svoj debitantski album.
Defiant Life, album s vizionarskim skladateljem i trubačem Wadadom Leom Smithom, proglašen je jednim od najboljih albuma 2025. u različitim publikacijama, uključujući The Wire, Stereogum, Magnet, The ArtsFuse i San Diego Union-Tribune, čiji ga je kritičar nazvao „jednim od najkontemplativnijih, najsuzdržanijih i najdirljivijih albuma godine“. Album Thereupon, objavljen iste godine, dokumentirao je dugo očekivani povratak Fieldworka, zvjezdanoga kolektiva kojeg čine Iyer, saksofonist Steve Lehman i bubnjar Tyshawn Sorey. Ovaj album također je uvršten na razne liste „Best Of“ za 2025. Krajem 2025. svirač sarodea Alam Khan objavio je zajednički EP s Iyerom na klaviru i Nitinom Mittom na tabli pod nazivom Sanctuary.
Iyer je je 2024. objavio Compassion na kojem se nalazi njegov proslavljeni trio sa Soreyjem i basisticom Lindom May Han Oh. Ostala novija izdanja uključuju Love in Exile (2023), suradnju nominiranu za Grammy s vokalisticom Arooj Aftab i basistom Shahzadom Ismailyjem, Uneasy (2021), hvaljenu prvu trio sesiju sa Soreyjem i Ohom te Far from Over (2017) s nagrađivanim Vijay Iyer Sextetom.
Vijay Iyer također je plodan skladatelj koncertne glazbe, a djela su mu premijerno izveli Londonski filharmonijski orkestar, Oregonski simfonijski orkestar, Američki orkestar skladatelja, Orpheus Chamber Orchestra, East Coast Chamber Orchestra, Los Angeles Philharmonic i dr.
Boston Modern Orchestra Project objavio je 2024. Vijay Iyer. Trouble, portretni album koji se sastoji od tri Iyerova glavna djela, o kojima je The Wire izjavio: „Ova glazba je i uzdižuća i poučna; prosvjetljuje svojom neodoljivom poletnošću“. Bio je bio rezidencijalni skladatelj u londonskoj Wigmore Hall, glazbeni direktor Ojai Music Festivala i rezidencijalni umjetnik u njujorškom Metropolitanskom muzeju umjetnosti. Njegov gudački kvartet Dig the Say postao je 2024. partitura za pas de deux koji je koreografirao Justin Peck za New York City Ballet.
Kao neumorni suradnik, pisao je glazbu za Artura O’Farrilla i Darcyja Jamesa Arguea, remiksirao klasične snimke Talvina Singha i Meredith Monk, udruživao snage s legendarnim glazbenicima Henryjem Threadgillom, Reggiejem Workmanom, Zakirom Hussainom i L. Subramanianom te razvio interdisciplinarni rad sa Carrie Mae Weems, Julie Mehretu, Tejuom Coleom, Mikeom Laddom, Robinom Coste Lewis, Karole Armitage i Prashantom Bhargavom.
Vijay Iyer je stalni profesor na Odsjeku za glazbu i Odsjeku za afroameričke studije Sveučilišta Harvard.
Ulaznice su dostupne putem lisinski.hr.
