Prikladno, jer koncert na Šalati bio nam je upravo takav – savršen.
Za uvod nastupila je A.A. Williams, a njen kratak nastup naišao je na odobravanje tad već velikog broja okupljenih. Rano se sinoć dolazilo na Šalatu, u nastojanju da se osigura što bolja pozicija pred pozornicom. Melankolična, nježna, ali svakako uhu ugodna, Williams se na više navrata zahvalila na lijepom odazivu i reakcijama i 35 minuta nastupa je proletjelo.
Prvi nastup benda A Perfect Circle u Hrvatskoj i regiji opravdao je očekivanja publike koja se sinoć skupila, a koju u pravilu čine vjerni obožavatelji Toola, stoga ne čudi i količina bendovskih majica koje su preplavile prostor. Godinama se čekala prilika vidjeti projekt koji predvode Maynard James Keenan i Billy Howerdel, a isporučili su upravo ono po čemu su i najpoznatiji: mračnu, intenzivnu atmosferu i uz par sitnih iznimaka, gotovo studijski zvuk, a za vokalom Maynarda u svoj svojoj slavi.
Maynardov vokal je impozantan u svakom aranžmanu, s glasom koji pola vremena djeluje obuzdano dok ne dođe onaj trenutak koji svi čekaju, kad popuste kočnice, ostavljajući publiku hipnotiziranom. Vokalno u top formi, od početka do kraja zvučao je fantastično, kao i ostatak benda kojima se uistinu nema što zamjeriti. Tehnički perfektni, kao što se od njih realno i očekuje.
Setlista je već poznata i po pitanju nje nema nekih iznenađenja, okosnicu nastupa činili su klasici s albuma Thirteenth Step, Mer de Noms i Eat the Elephant, uz novi singl Starless, predstavljen na turneji. APC sam po sebi nije hitoidan bend, pa se “miljenici” uistinu razlikuju od osobe do osobe.
Otvoreno je s mirnijima “The Package” i “Disillusioned”, a kako je večer odmicala, užarila se i atmosfera i mala sam osjećaj da je publika zbilja uživljena, da prati koncert sa svim osjetilima.
To je samo po sebi bilo nešto jednostavnije zbog stroge zabrane mobitela i snimanja koja je najavljena i prije koncerta, a i u nekoliko navrata tijekom samog nastupa, kad je i Maynard, praćen brzim reakcijama securityja, uporno molio “stay connected, stay present”. Malo naporno , no idejno nemam ništa protiv, dapače. Ali bilo bi lijepo zauzvrat dobiti i neku prisutniju varijantu samog benda, već i kratak pozdrav okupljenima vjerojatno bi zadovoljio publiku koja bi se sigurno obradovala nekoj komunikaciji. Ovako, koliko god dobro zvučali, jasno je da smo samo jedna u nizu stanica na turneji.
Možda najvećim ovacijama popraćena je “The Outsider”, gdje se napokon i dotad začudo mirna publika opustila i oslobodila glas. Nakon nje, bend je bez riječi nestao s pozornice, a na ekranu oglašena je kratka pauza od 10ak minuta.
Bis je definitivno bio vrijedan čekanja. Otvorila ga je žestoka, gromoglasna „Counting Bodies Like Sheep To The Rhythm Of The War Drums“, a kraju ga je privela “Judith”, popraćena razgaljenom publikom.
Jasno je da se kod APC-a prednost daje zvuku, a ne vizualnom aspektu. Vizualno je tu samo pozadina, a Maynard tu filozofiju prakticira do ekstremnijih mjera, odnosno njegovo mjesto, za razliku od 99% frontmena, nije ispred svih, već se on čitav koncert nalazi u pozadini pozornice, uu mraku, a često i leđima ili bočno okrenut publici.
„Hladniji“ nastupi ili neki specifični prohtjevi izvođača uvijek rezultiraju i podijeljenim reakcijama i to je normalno. Osobno mi je sinoćnji koncert, a do sad se ne bih nazvala fanom benda, došao visoko na listu najboljih u dugo vremena, stoga uistinu hvala organizatorima što su nam ovo omogućili.
U nastavku galerija koju je snimila naša Matea Marušić.
