Za cjelovečernji punk rock spektakl na dvije pozornice pobrinuli su se Fraktura Mozga, Gužva u 16-ercu, ignor, Mašinko, OSA, Petar Punk, Six Pack i Socijalna Služba. Iako je u početnim najavama festivala bio najavljen i Debeli precjednik, nažalost oni su zbog privatnih razloga članova benda ovaj događaj morali otkazati. Boogaloo je sinoć bio prepun, a publika se sastojala od mlađih generacija koji dobru muziku tek otkrivaju do iskusnih punkera koji su stasali u devedesetima i ranim dvijetisućitima.
Festival Polupani lončić je imao odlične vizuale za koje sam siguran da su privukli pažnju mnogih, a organizatori su dali izraditi i male lončiće, majice, bedževe i cekere posebno za ovaj događaj. Treba spomenuti kako se ove godine u svijetu obilježava i 50 godina punka, pa je definitivno bio red da i Zagreb dostojno proslavi ovu veliku jubilarnu obljetnicu. Upravo tako su sastavi sinoć i zvučali, u pravom punk stilu – beskompromisno, buntovno i žestoko! Uz poneku irokezu, bedževe i izglancane čizmice punk rock fešta je mogla početi!
U klub sam ušao u 23h ciljajući poslušati Petar Punka i Six Pack. Uz teško probijanje do velike dvorane shvatio sam da na velikoj pozornici još sviraju ignor sa svojim prepoznatljivim pop-punk zvukom. Čini se da je satnica (očigledno u punk stilu) kasnila otprilike pola sata tako da je Petar Punk na malu pozornicu izašao u 23:30h i odmah rasturio žestokim punk stilom. Ostao sam ugodno iznenađen kako je ogroman dio publike znao skoro sve riječi pjesama, a u jednom trenutku je krenulo i „zaranjanje“ u publiku. Uz poneku politički angažiranu pjesmu našla se tu i obrada Green daya “She” nedavno objavljena kao singl. Nakon točno 45 minuta bjelovarski punkeri su završili svoj set i publika se prelila iz male dvorane u veliku gdje su na pozornici već čekali dragi gosti iz Smederevske Palanke.
Six Pack je na glazbenoj sceni još od 1994., a sam sam ih otkrio početkom dvijetisućitih i na prvu se oduševio njihovim melodičnim zvukom i izravnim, ponekad mračnim, tekstovima. Nedavno je izašao i dokumentarac o nastanku benda, stoga preporučam pogledati. Ovaj festivalski nastup žestoko su otvorili s Olovke izlomljenog srca i nastavili s Nekako najviše me boliš ti. Ne treba posebno naglašavati kako je publika svaku pjesmu otpjevala u glas s odlično raspoloženim pjevačem i frontmenom Milanom Radojevićem – Mikijem. Bio sam na njihovim koncertima već hrpu puta i moram priznati da mi je svaki put to bilo posebno iskustvo. Uz puno poganja i skakanja atmosfera je kulminirala izvedbama Dva minuta straha i Fabričke greške, a opći raspašoj se onda prelio na Crvene makove. Nažalost, nisu stigli, iako im je bila na setlisti, odsvirati meni jednu od najdražih – Anđelu. Nakon prekratkih 45 minuta nastup su zaključili s Poslednja kap. Branko Mitrović na gitari, Miloš Novaković na bubnjevima, Đorđe Paligorić na basu, te, naravno, Miki za mikrofonom pružili su nam još jedan vrhunski koncert. Mokri od znoja i pive te umorni i bez glasa zaključili smo kako upravo ovako i mora izgledati punk festival. Veselimo se budućim Polupanim lončićima.
