Prethodni album „Dogrel“ bio je hit među kritičarima i publikom i nalazio se na mnogim listama najboljih albuma prošle godine, a u međuvremenu su ga promovirali i na zagrebačkom INmusic festivala. Lijepo je doživjeti takav uspjeh s prvim albumom, ali je poprilično nezahvalno, jer sljedeći uradak može izvođača ili katapultirati u još veći uspjeh ili baciti u more mediokriteta. Ili nešto između. Koliko je to famozno “prokletstvo drugog albuma“ bilo pogubno za ove karizmatične Irce?
Krenimo redom. Zvukovno, album se lagano miče s teritorija post-punka i ulazi u psihodeliju inspiriranu dream popom. Dosta drukčije od bučnog, direktnog Dogrela koji je krasilo određeno (proto)pankersko mladenaštvo. Singlovi s ovog albuma ne odjekuju tako snažno kao s Dogrela, ali posjeduju druge kvalitete: „I Don’t Belong“ nam predstavlja neki novi, malo sporiji Fontaines D.C., koji pokušava dočarati atmosferu modernog svijeta i neizvjesnosti kojom je obilježen. „Televised Mind“ svojim mračnim prizvukom opisuje generaciju odraslu na televiziji i tehnologiji i toliko utopljenoj u nemogućnosti djelovanja. „Love Is The Main Thing“ fino spaja tradicionalni post-punk u stilu Joy Divisiona ili Bauhausa Što se tiče tekstova, „A Hero’s Death“ nastavlja tradiciju britkih i pametnih, a opet himničnih stihova prikladnih za live izvedbe. Najbolji primjer toga je upravo naslovna pjesma, koja se naslanja na val optimizma u post-punku koji su pokrenuli njihovi kolege Idlesi. „A Lucid Dream“ pjesma je koja se jednako oslanja i na punk i na blues, stvarajući mračnu atmosferu prekrasnog kaosa. Bend odlično pliva u novom zvuku, iako na trenutke možda nedostaje energičnosti koja je krasila prvi album. To, doduše, ovisi o nečijem osobnom ukusu.
Album završava, kao i prvi, unplugged baladom „No“ koja je točka na i ove ekspanzije zvuka. Sporije pjesme na ovom albumu (poput ove i „Oh Such A Spring“) najbolji su pokazatelj da kvaliteta nije izgubljena promjenom zvuka. Nijedna ne zvuči „out of place“, već se lijepo uklapaju u čitav album i priču iza njega.
Čini se da se Fontainesi nisu istrošili nakon uspješnog debija i da imaju itekako puno toga za pokazati. Ovaj introspektivniji album se možda ne čini toliko pristupačnim kao njegov prethodnik, ali je svejedno izvrstan na svoj način. Prokletstvo ih nije zahvatilo, a nije ni beznađe koje trenutno vlada u svijetu. Samo treba ići naprijed. A za Fontaines D.C., nakon ovog albuma, postoji samo taj smjer.
Popis pjesama:
1. I Don’t Belong
2. Love Is The Main Thing
3. Televised Mind*
4. A Lucid Dream
5. You Said
6. Oh Such A Spring*
7. A Hero’s Death*
8. Living In America*
9. I Was Not Born
10. Sunny
11. No
*top pjesme