Za Repetitor su nas pripremili makarski Spiridon. Ovaj glasan trojac je sa svojim rokenrol zvukom, koji mnogo vuče na punk, podignuo na noge publiku u prvim redovima. Dečki imaju objavljeno jedno studijsko izdanje iz 2014. „Krik“, a njihovi aktualni tekstovi kritika su društva u kojem živimo. Za kraj koncerta odsvirali su „Ja vladam“, međutim publika je vrlo samouvjereno tražila još pa su se dečki vratili i odsvirali još dvije pjesme. Mladi, poletni i uživljeni prenijeli su to i na publiku koja se polako skupila i čekala sljedeći bend.
Veliki pogon se postepeno napunio i stvorila se gužva od prvih redova pa sve do sredine. Moram priznati da me ugodno iznenadio broj publike, ali i njezin sastav – bilo je tu svijeta od srednje škole pa do ljudi u vrlo zrelim godinama. Ana Marija, Milena i Boris započeli su koncert pet minuta do pola jedanaest pjesmom „Šteta“, a uslijedile su „Dostupni i laki“ i „Ogledalo“. Već se na početku moglo predvidjeti da će Repetitor razvaljivati u narednih sedamdesetak minuta i da je publika i više nego spremna na to. Prva pjesma na koju je masa podivljala bila je „Biću bolji“ te je zasluženo odnijela velike ovacije i ushićene usklike.
Snažan i glasan zvuk, emocijama nabijena glazba iz koje izviru strah, tjeskoba i bijes, te kratki tekstovi bez filozofija, koji pogađaju u srž i nailaze na plodno tlo u toj jednoj generaciji dvadeset i nešto godišnjaka, Repetitorov su recept za uspjeh.
Iako je na ulazu u Tvornicu jasno bilo naznačeno da je crowdsurfing zabranjen, to nije spriječilo nekolicinu da isto i učini, a u jednom trenutku se i Vlastelica malo odlučio osloniti na publiku. Našalivši se da možemo prostor između pozornice i ograde percipirati kao svojevrstan fan pit, Boris je pozvao ljude da uđu iza ograde čemu redari nisu bili skloni. Međutim, kad se bend zaprijetio da će otići s bine, mrge u žutom nisu baš imale izbora nego popustiti pa se nekolicina ljudi uspjela dočepati druge strane ograde. Redale su se pjesme s novog albuma „Kralj ničega“, „Ako te ikada“, „Jataci“ i druge, a ona koju bih izdvojila je pjesma „Crvena“. Milena nas je pozvala da dignemo ruke u zrak dok su Boris i Ana Marija imali gitarski uvod. Spora i teška melodija koja prati sjetni tekst umirila je malo publiku, a njih dvoje stojeći na pozornici djelovali su kao djeca i pjevali kao djeca.
Razvaljivanje se nastavilo na „Deset puta nedeljno“ i „Ja“, te na dva bisa na kojima je Repetitor između ostalih odsvirao još i pjesme „Zli sin“ i „Teško hodam“. Koncert je završio dvadeset minuta do ponoći i ostavio za sobom zadovoljnu publiku i zadovoljan bend.
Ta njihova povezanost s publikom, neklišejski tekstovi, moderan zvuk, potpuna predanost onome što rade, divlja iskrenost i neuglađenost čine ovaj srpski bend tako originalnim i velikim. Ujedno su to i razlozi zbog kojih su im koncerti toliko posjećeni i zbog kojih se ti njihovi nastupi prepričavaju još neko vrijeme, kao što će se prepričavati i ovaj od sinoć.