foto: Letu Štuke, credit: Roberto Pavić
Koncert nije ni počeo, a rulja se već nagužvala u Vintageu, popila par piva za podmazati grlo i nestrpljivo iščekivala Štuke. Nakon malo kašnjenja, započele su melodije koje su neodoljivo podsjećale na Floyde prije negoli su Šaran i ekipa preuzeli pozornicu i obgrlili nas početnom romansom koju nam je pružila stvar „Sami“. A tkogod nije gluh na njihov stil, nije bio iznenađen nadolazećom blesavoćom „Proteina i ugljikohidrata“. Glupiranje obavijeno satiričnim tonom – teški odraz trenutne situacije – došlo je kao naručeno za kraj tjedna. Bend je bio ufuran, a cijelu tu energiju prenio je na publiku koja je guštala u svakom trenutku. Šaran je osobito bio raspoložen te demonstrirao svu svoju karizmu koja se širila prostorom. A to nije bila jedina stvar. Ponekad se čovjek ipak zaželi malo zraka. Vintageu bi dobro došla barem nekakva ventilacija, ali na kraju većini nije smetala kombinacija isparavanja i znoja. Dapače, bila je to totalno romantična atmosfera.
foto: Letu Štuke, credit: Roberto Pavić
Sve se dodatno zahuktalo kod „Paranoje“, dok je blagost „Minimalizma“ dignula atmosferu na potpuno drugu razinu. Koncert su iskoristili i za promoviranje nove stvari “Bože zdravlja” koja je zatresla prostor svojim kvazielektroničkim ritmom. Izgleda da čak ni Šaran nije mogao izdržati vrućinu pa se već kod „Tesle“ odlučio dodatno raskomotiti i pridružiti nonšalantnosti publike. Za one voljne mršavljenja, bilo je tu hopsanje uz „Peru Papacodera“, a na pola koncerta glavnu su riječ preuzele laganije melodije „Belladonne“. Navodno je i Rundek bio u publici. Dino ga je zvao da im se pridruži, ali se nije odazvao. Možda ga na kraju nije ni bilo ili je samo htio u miru popiti pivo i uživati u koncertu. U svakom slučaju bio bi to zanimljiv tijek večeri. U čast pokojnom Tigranu Kaleboti iz Psihomodo popa, umjesto prvotne ideje za minutu šutnje, posvetili su mu „Signale“. A oni željni participacije – one ugodne, jel’ – bilo muški, bilo ženski, došli su na svoje kad je krenula „Šutiš“. A da bend voli udovoljiti publici, uvjerila se Mia kojoj su otpjevali jednu rođendansku prije negoli smo za kraj dobili „Mjesto za dvoje“ – za sve zaljubljene i one koji se tako osjećaju. Naravno, morali su se vratiti za bis i zaokružiti cijelu priču, opet s „Bože zdravlja“. Iako je dobra, za kraj bi mnogo bolje funkcionirala „Mjesto za dvoje“. Eto, da barem jednom prigovorim…
U svakom slučaju bila je vrlo ugodna večer. Malo smo se raspjevali, malo rasplesali, malo nadimili, malo uznojili, ali sve je to za ljude. Bend je poletio. Bome smo i mi.