for-the-record

3 / 4
For the Record: Dio – „Holy Diver“

For the Record: Dio – „Holy Diver“

Prije pojave Brucea Dickinsona, najpoznatiji patuljak metala bio je Ronnie James Dio. Kao i njegov nasljednik, i on je bio poznat po snažnom i lako prepoznatljivom glasu koji se, među ostalim, isticao na uratcima Elfa, Rainbowa, Black Sabbatha i, konačno, Dia. Nakon uspješne suradnje sa Sabbathom, bilo je vrijeme da raskrsti s privremenim pozicijama u tuđim bendovima i osnuje vlastiti. Udruživši snage sa starim i ponekim novim poznanikom nastao je „Holy Diver“. Uvjerljivo njegov najbolji solo album, demonstrirao je impresivan repertoar, usprkos relativno ograničenoj produkciji.

For the Record: Scorpions – „Lovedrive“

For the Record: Scorpions – „Lovedrive“

Bez obzira što ih većina zna po 3 pjesme – možda čak i 4 – Scorpionsi posjeduju opsežan repertoar koji ima ponešto za svakog ljubitelja hard rocka, odnosno metala. Znam, znam, većini se metalaca diže kosa na glavi na samu pomisao ljubavne pjesme, no Scorpionsi su kadri zagrijati i njihova hladna, metalna srca. Ipak su se ispraksali u dobrim strukturama i zaraznim melodijama. No, nije im to jedini adut u rukavu. Osim za melodije, uvijek su imali i dobro uho za zvuk.

For the Record: Fleetwood Mac – „Tango in the Night“

For the Record: Fleetwood Mac – „Tango in the Night“

Iako su karijeru započeli kao jedan od najupečatljivijih predstavnika britanske scene bluesa, Fleetwod Mac se s vremenom pretvorio u izrazito moćan pop rock sastav. Bili zadrti alternativci ili jednostavno prezirali sve povezano sa žanrom, sumnjam da nema ama baš nijedne pjesme koja vas ne bi uvukla u njihov kasniji repertoar. Lindsey Buckingham, Stevie Nicks te bračni par Vie obilježili su komercijalno najuspješniju fazu benda koja se nažalost okončala s „Tango in the Night“.

For the Record: Deep Purple – „Machine Head“

For the Record: Deep Purple – „Machine Head“

Budimo iskreni, niste pravi roker ako ne slušate Deep Purple. Ipak je riječ o bendu koji nam je dao pjesmu „Smoke on the Water“, danas poznatiju kao „Moji prvi akordi ili Kako ću izludjeti susjede“. No, nisu slavni zahvaljujući samo jednoj pjesmi – ima ih dosta – ali ćemo se zasad ipak posvetiti nekolicini s albuma „Machine Head“. Kad je riječ o posljednjem kvalitetnom albumu legendarne postave Mark II, dvije su stvari sigurne. Prva je da je produkcija među njihovim najboljim pothvatima. A druga? Da je snimljen u vrlo burnim uvjetima. Koliko burnim? Računa li se požar?

For the Record: Iron Maiden – „Piece of Mind“

For the Record: Iron Maiden – „Piece of Mind“

Priznajem da nikad nisam bio opsjednut ovim albumom kao neki drugi obožavatelji, no nema smisla poreći njegov status u Maidenovoj diskografiji, odnosno u analima metala. Definitivno jedan od njihovih najboljih uradaka, „Piece of Mind“ također je prvi album na kojem je nastupio Nicko McBrain. Bio je to početak divnog prijateljstva – a i glazbene suradnje. Izuzev glazbe, sve ostalo postalo je nebitno. Osim – naravno – produkcije.

For the Record: Peter Gabriel – „So“

For the Record: Peter Gabriel – „So“

Ponukan uspjehom prvih par albuma, Peter Gabriel nastavio je svoju uspješnu solo karijeru. Štoviše, široj je publici sigurno poznatiji kao pojedinac nego član Genesisa, a njegovim je odlaskom izgubljen kreativni zanos kojim su se bili istaknuli. No, ono što se ondje zagubilo, ipak se zadržalo u Gabrielovu solo opusu. Čak i na „So“. Njegov komercijalno najuspješniji album bio je popraćen svom silnom mašinerijom glazbene industrije. To uključuje i sve produkcijske prednosti – ali i mane.

For the Record: Blue Öyster Cult – „Cultösaurus Erectus“

For the Record: Blue Öyster Cult – „Cultösaurus Erectus“

Promjena nije nešto negativno. Dapače, promjene mogu biti izrazito dobre za nečiji kreativni proces. Ponekad ipak treba isprobati nešto novo, nepoznato. Nešto što nas uhvati nespremne, ali nas istovremeno drži budnima i aktivnima. Ponekad se takva odluka isplati i dovede do novih spoznaja. Blue Öyster Cult nije nažalost imao tolike sreće. Njihov „Mirrors“ neuspjeli je pokušaj probijanja u komercijalne vode zapostavljajući pritom njihov tad već prepoznatljivi mračni zvuk. Nasreću, opametili su se pa su se već na idućem albumu vratili svojim poznatim zanimacijama. Ime njihovog uskrsnuća? „Cultösaurus Erectus“.

For the Record: Florence + the Machine – „High as Hope“

For the Record: Florence + the Machine – „High as Hope“

U svačijoj karijeri ima uspona i padova. Iako se to uglavnom odnosi na samu glazbu – neki ljudi su dosta jednostavni – zna se itekako odraziti i na način na koji je ona snimljena. Dok je na prva dva albuma imala kvalitetnu i vrlo bombastičnu produkciju, Florence je podbacila na „How Big, How Blue, How Beautiful“. Nasreću, ponešto se i naučilo na pogreškama pa se opći dojam donekle popravio na „High as Hope“.