photo: INmusic festival, credit: Matej Grgić
Ususret #16 INmusic festivalu - pročitajte veliku retrospektivu prvih 15!
20.06.2024. 17:56
Opasno nam se približava 16. izdanje INmusica. Stoga sam odlučio prisjetiti se svojih doživljaja i napisati vlastitu retrospektivu ovog velikog open air festivala. Tako da će ovaj članak biti u potpunosti nabijen subjektivnim dojmovima.
photo: INmusic festival, credit: Julien Duval
Bio sam na prvom INmusicu davne 2006. godine kada se festival održao na zagrebačkoj Šalati – pod nazivom INmusic festival suvremene glazbe. Ulaznica mi još stoji zalijepljena na zidu. Headlineri festivala bili su Franz Ferdinand i Morrisey, a festival je održan početkom srpnja. To je ujedno bio i jedini put da je festival održan na ovoj lokaciji. Franzi su tada plovili na valu svojeg izrazito uspješnog prvog albuma i nekoliko mjeseci ranije objavljenog drugog. Sjećam se da su imali odličan nastup i da su odsvirali skoro sve stvari s ta dva albuma. To je bio moj prvi susret s open air pozornicom na Šalati i na prvu sam se zaljubio u ovu lokaciju.
Na sljedeća dva INmusica (2007. i 2008.), koji se već na drugom izdanju preselio na Jarun, iz tko zna kojih razloga studentskog života nisam bio. Danas mi je žao što sam s tih festivala propustio poslušati Happy Mondayse i Hot Chip. Ali se zato vrlo dobro sjećam festivala 2009. godine. Taj festival mi je, iz potpuno subjektivnih razloga, imao jedan od najboljih popisa izvođača. Po drugi put sam poslušao Franze i pamtim da su mi imali nešto slabiji nastup nego prvi put. Međutim, oduševili su me Moby, Kraftwerk i Lily Allen koju smo slušali cijelo to ljeto, a i Editorsima je to bio prvi nastup u Hrvatskoj. S tog festivala još čuvam i malu polaroidnu fotografiju koje su okinule hostese koje su se šetale i fotkale posjetitelje.
photo: INmusic festival, credit: Filip Bušić
Festival 2010. sam ponovno propustio, ali sam bio 2011. S tog festivala pamtim dosta dobar nastup Arcade Firea i fenomenalan koncert Dubioze kolektiv. To mi je ujedno bio i prvi put da sam Dubiozu slušao uživo i moram priznati da me njihov performans oduševio. Još mi je pred očima energično i neumorno skakanje na pjesmu „Walter“. Idući festival, onaj 2012., isto kao i onaj 2009. imao mi je odličan popis izvođača. Da ne bih spominjao samo glavne izvođače, sjećam se da sam te godine išao nešto ranije kako bih poslušao zagrebački rock'n'roll sastav Markiz jer mi se strašno svidjela njihova stvar „Grad“. Tada sam doživio iz doslovno prvog reda i jedan od najvećih bendova osamdesetih – New Order. Iako sam bio sretan što ih slušam uživo, sjećam se da im je zvuk bio dosta loš i zvučali su prilično mlako. Puno bolji nastup imali su mi Mando Diao kojima sam se također posebno veselio. Treba dodati da su te godine po treći put nastupali i Franzi i zvučali su bolje nego na prethodnom nastupu.
photo: INmusic festival, credit: Filip Bušić
Dolazimo do festivala 2013. koji pamtim ponajviše po fenomenalnom i brutalno posjećenom koncertu Arctic Monkeys. Sjećam se da je bilo izrazito puno ljudi koja su došli samo na taj nastup. Arctic Monkeysi su nekoliko mjeseci ranije objavili „R U Mine?“, prvi singl s planetarno popularnog albuma AM i na valovima tog uspjeha (i naravno zbog odličnog prvog albuma) Monkeysi su jednostavno publiku bacili u trans. Iako se radilo o AM turneji, najviše su stvari odsvirali s prva dva albuma. Ovaj koncert je na mojoj osobnoj ljestvici najboljih koncerata vrlo visoko rangiran. Osim Monkeysa na ovom festivalu treba spomenuti i dosta dobar i energičan nastup Iggy Popa i njegovih Stoogesa, te NOFX i Bloc Partyja. Mislim da smo te godine plesali i dobro se proveli na silent partyju.
Sjećam se da sam za festival 2014. imao dobro društvo, a često puta je dobra ekipa garantira dobar provod. Znam da smo došli ranije da pogledamo nastup Baden-Badena, da smo se izvrsno proveli na MGMT-u i na Fratellisima. Sjećam se da su te godine Pixiesi imali odličan nastup i potpuno zasjenili headlinere The Black Keys. Također, te godine sam htio otići na raniji nastup Vlade Divljana, međutim kiša je toliko brutalno padala da sam odustao. Šteta, to mu je bio jedan od posljednjih nastupa, nažalost preminuo je nekoliko mjeseci kasnije.
photo: INmusic festival, credit: Julien Duval
Festival 2015. pamtim po odgođenom koncertu Florence + the Machine (na kraju je Florence obećala da će doći sljedeće godine i održala obećanje) i po dosta osrednjem koncertu Placeba i nekoj čudnoj, i isto tako osrednjoj, kombinaciji Franza sa Sparksima (inače, Placebo je godinu dana kasnije održao odličan best of koncert u Ciboni i u potpunosti isprao ovaj gorak okus, dok su Franzi u proljeće 2022. u Maloj dvorani doma sportova održali svoj vjerojatno najbolji nastup u Hrvatskoj). Od boljih koncerata na ovom festivalu pamtim dosta dobar nastup Of Monsers and Men kojima sam se tada najviše veselio.
Na festivalima 2016. i 2017. nisam bio i propustio sam nastupe PJ Harvey i Kings of Leon. Negdje početkom 2018. godine najavljeno je da na INmusicu te godine dolazi jedan od mojih najdražih bendova – Interpol. Nije bilo nimalo dvojbe, ulaznica se mora odmah nabaviti. Iako je taj nastup Interpola okarakteriziran kao dosta osrednji ili loš, ja sam ga doživio potpuno drugačije. U prvom redu s ostalim najvećim fanovima njujorški mračnjaci su me bacili u delirij. Na samom kraju koncerta je počela mala kišica, pravo osvježenje za dehidrirane i znojne. Toliko mi je malo falilo do potpune sreće. Možda samo da su još na bisu odsvirali „Obstacle 1“ savršenstvo bi bilo potpuno. Od manjih bendova tada sam otkrio slovenski disco punk bend Koala Voice koji me oduševio na prvu. Toliko mi se svidio da sam ga nekoliko mjeseci kasnije ponovno išao poslušati kad su imali samostalan koncert u Kset-u. Ne moram posebno naglašavati da je to jedna od posebnosti INmusic festivala – da možeš otkriti i poslušati manje bendove. Dodat ću još da smo te godine plesali dugo u noć u Teslinom tornju.
photo: INmusic festival, credit: Filip Bušić
Festival 2019. pamtim po nekoliko izvrsnih koncerata. Najviše sam se veselio nastupu Suedea i nisu me nimalo iznevjerili. Odličan performans i izbor pjesama. A pjevač Brett Anderson je poput neke divlje mačke skakao pozornicom. Drugi band koji me potpuno oduševio i koji sam nakon ovog nastupa još više zavolio je Garbage. Pjevačica Shirley Manson svojim vokalnim sposobnostima me potpuno očarala. Treba dodati da je te godine premijerno kod nas nastupao i The Cure. U jednom trenutku nastupa je nestalo struje, međutim pokazalo se zašto je Cure vrhunski svjetski band. Improviziranom svirkom bez struje podigli su performans na jednu sasvim novu razinu. Svakako treba spomenuti i jednog jedinstvenog Franka Turnera koji je u nešto ranijem terminu napravio pravi mali tulum. Frank, čekamo te na samostalnom nastupu da u potpunosti napraviš spektakl.
Nesretne 2020. INmusic je otkazan i sljedeći je održan 2022. U četiri dana pokušao sam nadoknaditi dvije pandemijske godine. Nisam siguran jesam li to uspio, ali nastup Killersa također mi je visoko rangiran na osobnoj ljestvici. Veselio sam se poslušati White Lies, međutim zvučali su mi nekako mlako i pretiho. Zato me Gogol Bordello nisu nimalo razočarali. Vrlo žestoko i izravno su zagrijali ranije posjetitelje festivala. Treba dodati i neizostavnog Nick Cavea, a za zadnji dan znam da je kraljica dance muzike Róisín Murphy skroz rasplesala publiku.
photo: INmusic festival, credit: Julien Duval
Što sam još doživio na INmusic festivalima? Neke stvari ću ipak zadržati za sebe. Ali ću dodati da sam se uvijek dobro proveo. Što možemo očekivati od 16. izdanja najvećeg domaćeg festivala na otvorenom? Uz ugodno društvo i izvrsne izvođače dobar provod zagarantiran. Veselimo se!
