Specijal

Trobecove krušne peći @ Vintage Industrial Bar

Trobecove krušne peći @ Vintage Industrial Bar

[caption id="attachment_4284" align="aligncenter" width="547"]Trobecove krušne peći © Julien Duval Trobecove krušne peći © Julien Duval[/caption]

Pisati recenziju koncerta Trobecovih krušnih peći nije jednostavno. Teško je uopće odrediti što se to uopće dogodilo u četvrtak, 16. listopada u Vintage Industrial Baru. Moram priznati da na takvom događaju još nisam bio i mogu reći da sam dosta propustio, ali ne svojom krivicom, već zato što u vrijeme kada su Trobeci harali zagrebačkom underground scenom nisam bio rođen.

Još su davnih 80-tih Trobeci zaslužili kultni status u glazbenom podzemlju zahvaljujući ponajprije svojim energičnim nastupima. Snimanje ploče, nažalost, nije im bilo omogućeno i jedino oružje koje su imali bili su koncerti. Da, bila su to vremena kada snimiti LP nije bila laka stvar, moralo se proći kroz sito i rešeto da bi se dobila ta prilika. Nažalost, Trobeci ju nisu dobili i snimke iz tih dana ostale su zabilježene samo u vlastitoj produkciji. Upravo one svjedoče o nastupima uživo, pa pomoću tih rariteta mogu usporediti zvuče li isto i danas. Odgovor je – da. No ona uzavrela atmosfera danas je nešto drugačija jer većinu publike čini ona generacija koja ih je slušala i 80-tih, a od tih ljudi ne možete očekivati da skaču i divljaju kao nekad. No, bez obzira na to, energija koju Trobeci posjeduju i danas, nešto je posebno. Teško je riječima opisati kako izgleda taj nastup jer post-punk koji koketira s elementima funka, jazza, disonantnih gitarskih dionica i tonova izazvanih čudnim kreacijama basa i gitare ne ostavlja puno prostora riječima. Kad se to sve pomiješa s naizgled nerazumljivim tekstovima, u koje treba malo dublje zaviriti kako bi se došlo do pravog smisla, onda je sve što možete je prepustiti se tom pozitivnom hororu i pustiti da na sat i pol upravlja vama. Tako je bilo i u četvrtak.

Svi okupljeni dali su Trobecima ulogu gospodara koji marionetski upravlja situacijom satkanom od hitova poput „Skriveni maglom“, „Mi smo zalutali“ ili „Ples“. Potvrdu da su ulogu odigrali odlično dobili su pozivom na bis s kojim su završili sat i pol alternative – nečeg drugačijeg, ali pozitivno drugačijeg. Takva je i ova recenzija, nešto kraća nego inače, no kao što rekoh, glazba Trobecovih krušnih peći ne ostavlja puno prostora riječima i analizama, već ono što od vas traži jest slušanje, a nekih davnih vremena i vrlo aktivno sudjelovanje u toj glazbenoj predstavi.


Tekst: Filip Kordovan

sound-report.com
sound report

Glazbeni magazin o domaćoj nezavisnoj sceni