So long, Marianne!
10.02.2025. 11:52
„Nisam bila konkubina rock-zvijezde“, izjavila je Marianne Faithfull, između ostalog, Anti Batinoviću u Milanu, u hotelu Principe di Savoia, tijekom ekskluzivnog intervjua o ljubavnoj vezi s Mickom Jaggerom. Zašto pjesma za Nico od Velvet Undergrounda? Što je skrivio Alain Delon?“
Kad su se Beatlesi raspali, većina medija pripisala je njihov raspad Yoko Ono – ženi Johna Lennona – a nešto manje i Lindi McCartney, ženi Paula McCartneya. Ako ne odmah, onda kasnije – a naročito u autobiografiji Paula McCartneya Lyrics prije nekoliko godina – trebalo bi konačno biti jasno da se Beatlesi, a osobito autorski tandem McCartney-Lennon, nisu razišli zbog Linde i Yoko.
Swinging London
Rolling Stonesi imali su sasvim drugačiju situaciju od Beatlesa. Dok su žene u Beatlesima bile dezintegracijski faktor, u Rolling Stonesima su, moglo bi se reći, bile kohezivni element. Među njima je najslavnija od svih bila Marianne Faithfull.
Inače, u Stonesima je tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća bio uobičajen slučaj da dvojica, pa čak i trojica muškaraca, ljube istu djevojku. Na primjer, Anita Pallenberg bila je djevojka Briana Jonesa, a kasnije i djevojka, te žena, Keitha Richardsa.
Marianne Faithfull bila je pak posebna priča. Čini se da je imala obilje ljubavnih avantura – spavali su s njom Keith Richards, Mick Jagger i Brian Jones. To ništa nije bilo neuobičajeno u Swinging Londonu šezdesetih godina prošlog stoljeća. Faithfullovu je svijetu otkrio menadžer Rolling Stonesa, Andrew Loog Oldham, kada je kao sedamnaestogodišnja talentirana djevojka praktički naredio Jaggeru i Richardsu da joj stvore pjesmu za prvi singl. I, Bogami, uspjeli su – brzo i izuzetno učinkovitu „As Tears Go By“. Bukvalno preko noći Marianne je postala teenagerska zvijezda, a također je često krasila naslovnice, što joj je nekoliko puta gotovo koštalo života.
Tipičan novinski naslov mogao je tada glasiti:
„Gospođica Marianne, gola na narkomanskoj zabavi“ – gola, ali zamotana u tepih, jer je na nekom Rolling Stones partyju bilo hladno.
A tek njezina višegodišnja ljubavna veza s Mickom Jaggerom! Ta veza je predstavljala gotovo idealnu rock 'n' roll ljubavnu priču. No, naravno, sve je popucalo i otišlo do vraga – doslovno. Ne zbog Micka, nego zbog Marianne; droga ju je potpuno uništila.
A sve je počelo kao bajka… Pjevač mi se učinio najisplativijim!
Sve je za Marianne započelo neobično i lijepo, poput bajke. Rodila se kao kći majora Roberta Glyna Faithfulla (obavještajnog oficira britanske vojske i profesora talijanske književnosti u Italiji) i Eve von Sacher Masoch, baronesse Erisso. Bila je plesačica i često je nastupala u teatarskim produkcijama Bertolta Brechta i Kurta Weilla. Njezina majka, odnosno Marianneina baka, imala je duboke aristokratske korijene u Habsburškoj monarhiji. Istina, roditelji su joj se vrlo rano razveli – već kad je imala šest godina – ali je mala aristokratkinja uživala u najskupljoj i najboljoj naobrazbi te raskošnom životu.
Nakon toga, naša mlada aristokratkinja, stara svega 17 godina, ušla je u prvi red novorođene rock aristokracije – Rolling Stonesa! To se odrazilo i na njezin privatni život i stvaralački opus. Početkom sedamdesetih, Marianne je – inače uvijek iskrena i bez pretenzija – otvoreno govorila o emocionalnim vezama s trojicom Stonesa:
„Spavala sam sa svih trojicom. Pjevač mi se učinio najisplativijim!“
No, kasnije je, nakon što ju je droga (heroin) potpuno dovela do dna, Marianne postala nešto sasvim drugo. Postala je ozbiljna umjetnica, koga su svi zvali na suradnju, a i sami su se odazivali njezinim pozivima za suradnju na njezinim albumima. Izniman status dodatno je osiguran suradnjom s Tomom Waitsom i Beckom, a također je snimila album s austrijskim simfonijskim orkestrom pod nazivom Sedam smrtnih grijeha – inspiriranim Brechtom i Weillom – čime je skupila brojne komplimente.
Metallica, ti divovi metal rocka, molili su je da pjeva na njihovoj pjesmi „The Memory Remains“, a ona je potom glumila u istoimenom spotu, odjevena kao autentična viktorijanska dama! Marianne Faithfull, koja je godinama krasila tabloide, s vremenom je prešla u vrhunske novinske rubrike o kulturi i umjetnosti.
S Marianne u milanskom hotelu: Rock aristokracija
Godinama sam nastojao dogovoriti intervju s Marianne – ovako intrigantnom umjetnicom s bogatim životopisom. Prilika se ukazala 2003. godine, u mjesecu rujnu, u Milanu. Intervju je bio zakazan u, gdje drugdje, hotelu Principe di Savoia na Piazza della Repubblica – hotelu koji je više desetljeća sinonim za luksuz i viši standard od pet zvjezdica, a u kojem se, što je najvažnije, aristokratski pripadnici – a od kada su i rock aristokrati – osjećaju kao kod kuće, bilo da su tamo odsjedali ili radili (bilo da su Rolling Stones ili noviji Robbie Williams). Elegancija i kozmopolitizam odišu svakim kutkom hotela, pa je stoga sasvim očekivano da me je Marianne primila u jednom od salona.
U svojoj karijeri Marianne Faithfull napisala je nekoliko pjesama posvećenih određenim osobama, naročito ženama čije su sudbine i životne muke bile vrlo slične njezinima. Na primjer, pjesma „Broken English“ govori o Ulrike Meinhof, a u stvarnosti odražava i Marianneine vlastite doživljaje.
Pjesma za Nico, Alain Delon
Je li takva i njezina pjesma Song for Nico (velika umjetnica, s i bez Velvet Undergrounda)?
– Postoji nekoliko velikih razlika između mene i Nico. Ona je rođena kao vanbračno dijete. U vrijeme neposredno nakon Drugog svjetskog rata u Njemačkoj, biti vanbračno dijete predstavljalo je pravu tragediju. Danas je sve drukčije. Nije uopće poznavala svog oca – njezina majka vjerojatno ga je poznavala, ali ona nije. Otac joj je poginuo na ruskom frontu – izuzetno teško iskustvo.
Ja sam imala i oca i majku, iako su bili razvedeni, ali su me jako voljeli i brinuli o meni. Imala sam sjajnu naobrazbu i, u svakom pogledu, bila sam jako sretna. Odrasla sam u Engleskoj; da se moja majka nije udala za moga oca, možda bih odrasla pod drugačijim okolnostima. Kasnija iskustva, koliko god bolna bila, ne mogu se mjeriti s tragedijom Nico.
Nico je ostala trudna, a otac djeteta bio je Alain Delon, koji je nikada nije htio priznati dijete niti osigurati bilo kakvu financijsku potporu. Prezirem takvo ponašanje. Nisam je dobro poznavala, ali sam joj bila neobično sklona – toliko da sam razmišljala da netko treba napisati pjesmu u počast Nico. Smatrala sam da bi to trebao biti netko iz Velvet Undergrounda, na primjer John Cale. On je napisao pjesmu o Nico, ali ne i za nju. Predložio je da ja budem ta, i tako je bilo. Dok sam razmišljala o pjesmi, saznala sam da je Nico imala tragičan kraj – nakon pada s bicikla krvarila je čak 12 sati. Nisam sve to ispričala u pjesmi. Moram priznati – kod Alaina Delona još uvijek osjećam ogorčenje. To nije pjesma o meni, niti sadrži nešto što bi moglo biti shvaćeno kao autobiografsko.
Sex With Strangers?
Što je onda s pjesmom „Sex With Strangers“? Imputiraju li da je i ona autobiografskog karaktera?
– Većina mojih pjesama jest autobiografskog karaktera, ali ljudi ponekad budu vrlo smiješni. „Sex With Strangers“ nije takve prirode. To ne znači da spavam sa strancima, nego je to moj protest, moja filozofija u kojoj se ne cijene obiteljske vrijednosti. I to je to. Pjesmu „Sex With Strangers“ napisala sam iz zabave – ona nema veze sa mnom, kao ni pjesma za Nico. Jedino što smo, ona i ja, imale zajedničko jest to da smo bile lijepe u isto vrijeme, tijekom šezdesetih, iako smo bile posve različite.
Ali, imali ste i teških trenutaka u životu, na što je potrošena tona i tona novinskog papira?
– Naravno, bilo je teških trenutaka i godina, ali tako je to u životu. Na primjer, žuti tisak tvrdi da su mi cijele osamdesete bile loše, no to uopće nije istina. Nažalost, svijet funkcionira tako – ono što neki smatraju nesrećom, za mene je ponekad bila i sreća.
Neka mi bude oprošteno, Marianne, ali nemogu ne pitati o toj strašnoj vezi s Mickom Jaggerom i cijeloj priči iz šezdesetih!
– Želim posebno naglasiti:
„Nisam bila konkubina rock-zvijezde!“
Bila sam izuzetno sretna što sam napustila Micka Jaggera. U Engleskoj se stavovi mijenjaju, no dugo nije bilo jasno – nitko nije razumio zašto sam prekinula vezu s Mickom. Nitko jednostavno nije shvaćao da ja nisam osoba koja traži oslonac u drugima (danas bi me možda nazvali sponzorušom) – ja sam samostalna žena. Sama zarađujem svoj novac i izdržavam se. Ne želim da me itko podržava, ma koliko se voljeli.
Brian Jones je bio slabić
Brian Jones, rano i tragično preminuli originalni član Rolling Stonesa (1969.), bio je posebno omiljen djevojkama – i kod Marianne i kod Anite Pallenberg. Kakva je bila ta vječna enigma Rolling Stonesa – Brian Jones!
Kad sam je pitao o tome, osjećao sam kao da sam dirnuo u živu ranu. Primijetio sam da se naljutila; odgovorila mi je, gotovo kao da želi prekinuti intervju koji je tako lijepo započeo. Ipak, rekla je:
„Pa, nemate me to pitati – niste me to smjeli pitati. Brian je bio veoma bolestan, krhak, bio je slabić. Bilo je to davno i više se time ne zamaram.“
Jeste li i dalje u kontaktu s Keithom i Mickom, sada kada su šezdesete davno iza nas?
– Drag mi je Keith Richards; danas smo u dobrom, prijateljskom odnosu. Što se tiče Micka Jaggera – on mi je zaista dobar prijatelj. U povijesti naše veze problem je bio u njemu. Trebalo je proći mnogo vremena jer je naš odnos bio vrlo složen, čak i složeniji od odnosa s Keithom Richardsom i Brianom Jonesom. Zvijezda poput Micka Jaggera nosi sa sobom ogroman ego – on je poput Napoleona. Moj način udvaranja nije mu bio po ukusu. Na neki način, ta ljubavna veza imala je i marketinški karakter, a unatoč svemu, u njoj je bilo nečeg magičnog. No, to ne znači da je taj par bio savršen.
Od pop zvijezde do velike ljubavi s Mickom Jaggerom, Marianne Faithfull je, kako se odvikavala od heroina, postajala sve štovanija umjetnica i singer-songwriter, koju su ugledni i veliki cijenili. U tom procesu uspješno se posvetila utjecajima Bertolta Brechta i Kurta Weilla. Jednog ljeta, tijekom Montreux Jazz Festivala, vidio sam Marianne Faithfull kako u dvorcu Chillon (podignutom u 13. stoljeću) na Ženevskom jezeru izvodi ljubavne sonete Williama Shakespearea, uz pratnju jedne čelistice.
„Ništa to nije palo s neba. Ta promjena... Ja sam odrasla na Weillu i Brechtu. Moja se majka udala za mog oca potkraj Drugog svjetskog rata. Imala je u Beču kufere pune ploča koje je dovukla u London, pa sam tako slušala Die Dreigroschenoper. Moj je otac bio Englez, ali je savršeno govorio njemački. Odrasla sam okružena tim klasičnim stvarima.“
Jeste li, nakon svega dramatičnog i burnog života i karijere, nešto mijenjali?
– U poslu ništa ne bih mijenjala. Najveća pogreška i gubitak vremena bio je period drogiranja heroinom. Danas sam, zapravo, na vrhuncu i znam da sam radila prave stvari.
Inače, osim kultnih Brechta i Weilla, obožavam europsku kulturu – što ne iznenađuje s obzirom na majčinske korijene. Imam zanimljivo mišljenje o dijelu europske kulture i povijesti koju volim.
Kad je riječ o kulturi, najviše volim 17. i 18. stoljeće. Ne bih imala ništa protiv da sam živjela u vrijeme Francuske revolucije – volim ono „sloboda, bratstvo i jednakost“. Znam da su to klišeji, ali volim to.
Skoro sam zaboravio pitati za čuvenu pjesmu Sister Morphine. Nije se ni iznenadila ni naljutila.
Glazbu su napisali Jagger i Richards, a ja sam napisala tekst. Pjesma je nastala u sekundi. To su sve moje riječi, ali one nemaju nikakve veze s mojim drogiranjem, kako se ponekad pretpostavlja. Ja sam ovdje pripovjedačica.
Ima li problema s tabloidima kao nekad?
– Trudim se više ne obraćati pažnju na takve stvari, iako stalno moram biti na oprezu. Ti ljudi, posebno u Engleskoj, ponekad su ludi – puna su ljubomore, mržnje i zavisti prema svima koji nisu konformisti. A ja, sigurno, nisam niti sam ikada bila. Zato me se boje – nisam konformist, ne poštujem pravila, takva sam.
Na primjer, imam dvoje unučadi od sina, i po tabloidima bih sada trebala biti ili mrtva, ili bez novca, ili teško bolesna, ili živjeti mirnim životom londonske umirovljenice. E, taj film neće gledati! Uostalom, nemam stalno mjesto boravka – kozmopolit sam, a cijeli svijet je moj dom.
Na kraju smo se srdačno pozdravili i nazdravili Chivasom, a menadžerica mi je čak zamolila da joj naručim neko jelo jer je jako ogladnjela.
