Opaki klasičari: Hilary Hahn
15.06.2019. 16:47
82 tisuće na Twitteru, 180 tisuća na Facebooku i 186 tisuća na Instagramu. Velike su to brojne za jednu violinisticu koja svoj rad bazira isključivo na glazbi, bez popratnog glamura ili modernog hollywoodskog sjaja.
Ona je fina gospođa američkog istoka, majka dvije kćeri, koja u svojoj kućnoj kolekciji čuva tri Grammyja. Bliži se četvrtom desetljeću života, no razigranost u očima vješto skriva zanimljivo veliko životno iskustvo i glazbenu mudrost. Fina djevojka, štreberskog stila u svojoj je bogatoj karijeri objavila čak šesnaest albuma preko najpoznatijih klasičnih etiketa, Deutsche Grammophon i Sony dok je cijelo vrijeme šarala glazbenih stilovima i spajala razne epohe. Kombinirala je tako Beethovena i Bernsteina, Schoenberga i Sibeliusa, Brahmsa i Stravinskog... Svirala je čak i u Vatikanu, pred Papom Benediktom XVI dok su mnogi skladatelji djela napisali upravo za nju, što je velika potvrda njenog značaja i utjecaja. Jedan od takvih je Jennifer Higdon čiji je koncert napisan za Hillary, uz podršku Kraljevskog orkestra iz Liverpoola nagrađen Pulitzerovom nagradom.
No,od svih joj je skladatelja najdraži Bach, čija djela, kako kaže, svira svaki dan od osme godine života. A svaki dan i marljivo vježba, još uvijek usavršavajući sviračku tehniku u koju nikada nije sto posto sigurna, premda diljem svijeta zarađuje gromoglasne ovacije. Tako je nastao poznati izazov na društvenim mrežama #100daysofpractice u sklopu kojeg svakodnevno objavljuje snimke vlastite borbe s djelima koja su trenutno dio njenog stalnog koncertnog repertoara. Ponekad i popizdi i skoči u hladno norveško jezero u svečanoj haljini, no uglavnom se na njenom Instagram profilu mogu pronaći pravi mali dragulji, korisni tips&tricks za buduće violiniste.
Na Deezeru je registrirana pod čak 114 diskografskih izdanja, a njeno najnovije posvećeno je djelima Garcie Abrila, modernog skladatelja čijih je Šest partita za violinu ovjekovječila na jednom mjestu. Ovdje do izražaja dolazi njena emotivna strana te neustrašiva eksperimentalna strana dok je kojih šest mjeseci ranije uspješno objavila album „Hilary Hahn plays Bach“ na kojem su se našle njegove Sonate za violinu br. 1 i 2 i Partita br. 1. Vrhunsko djelo postiglo je zavidan uspjeh. Bach je za nju sigurna zona, ispoliran do savršenstva svake note. Na trenutke zato i zvuči možda sterilno i školski, no neka se posebna uzbudljivost i ljepota krije i u tome.
I američki doživljaj klasike može biti itekako zanimljiv. Frajerica je trenutno i gotovo uvijek na svjetskoj turneji, u bližoj budućnosti nažalost nigdje u blizini regije. No, to ne umanjuje razlog za uživanje u njenim izvedbama velikog Bacha.
