Specijal

NEKAD I DANAS: Klub Močvara

NEKAD I DANAS: Klub Močvara

Ako ste ljubitelj alternativne glazbe, bio to metal, punk, stoner, indie ili nešto drugo, a odrasli ste u Zagrebu početkom 2000.- ih , klub Močvara vjerojatno je u nekom trenutku vašeg života bio simbol svega onog što alternativna scena predstavlja. Močvara je bila svojevrsno utočište u kojem ste mogli pronaći srodne duše i istomišljenike, bila na vašoj glavi irokeza ili je pak vaš zaštitni znak bila karirana košulja koja je simbolizirala odanost grungeu. Povijest kluba jednako je šarolika kao i njegov repertoar. Ovo je priča o klubu Močvara - nekad i danas...

Klub Močvara osnovalo je Udruženje za razvoj kulture - URK 16. travnja 1999. godine, a svoja vrata prvo je otvorio na prostoru bivšeg diskonta u Runjaninovoj ulici u kojem se kasnije nalazio još jedan “centar alternativaca” originalni klub Krivi put. Godinu dana kasnije udruga je od grada je dobila na korištenje prostor nekadašnje tvornice Jedinstvo na Trnjanskom nasipu gdje se nalazi i danas, Omiljeni klub od samog početka nije imao lak put. Prokišnjavanje, nedostatak sanitarnog čvora, grijanja i izolacije samo su neki od problema s kojima se URK susretao. No upornosti nije nedostajalo pa je neumornim volonterskim radom i nepresušnim entuzijazmom klub postavljen na noge.

Prve godine rada kluba odredile su ton za sve ono što je slijedilo. Već tada nije nedostajalo raznovrsnosti te su posjetitelji u istom tjednu mogli pogledati epizodu “South Parka”, “Idiote” Larsa Von Triera, pasti u trans na programu “Ministarstvo psihodelije” ili poslušati koncerte Fakofbolan, Usuda i Blackout projecta (Tram 11, Nered, El Bahatee...). Upravo ta heterogenost sadržaja, a kojeg je definitivno nedostajalo na klupskoj sceni tog doba stavila je Močvaru na mapu i stvorila reputaciju inkubatora kulture. No, nisu sve “močvarne” priče pozitivne. Veliki incident koji se pamti i danas dogodio se samo godinu dana nakon preseljenja kluba za vrijeme projekcije dokumentarnog filma o nogometašu Milku Đurovskom. Naime, šezdesetak huligana opremljenih lancima i bejzbolskim palicama “upalo” je na projekciju i napalo posjetitelje od kojih su mnogi ozlijeđeni. Nažalost, taj napad odraz je stanja duha tog vremena u kojem slični incidenti među subkulturama nisu bili rijetkost.

Uz šarenilo programa koji je uključivao koncerte, kazalište, predavanja, tribine, slušaone, Močvara se vrlo brzo istaknula i originalnim vizualnim identitetom prvenstveno prepoznatljivim plakatima, za koji je zaslužan ilustrator Igor Hofbauer. Stalni posjetitelji s uzbuđenjem su čekali svaki novi mjesec kada bi mogli ugrabiti 'frišku' programsku knjižicu, svaki puta drugačije ukrašenu Hofbauerovim unikatnim ilustracijama, pa bi ih desetke i desetke puta iznova proučavali od korice do korice te pomno kovali planove u iščekivanju omiljenih programa. Posebnu popularnost imale su razne slušaone poput Dirty Dancinga, Krematorija, Alternative Rock Stars, a za tradicionalni Halloween party čekalo se u redu koji je protezao se do Mosta slobode.

S godinama popularnost Močvare kao i njezin repertoar su rasli, ali su se i gomilali problemi s financiranjem i odnosom s Gradom Zagrebom te je u ožujku 2008. godine najavljeno gašenje kluba zbog "nespremnosti vlasnika prostora Grada Zagreba da riješi pitanje ugovora o korištenju i omogući njegove redovne djelatnosti".  Klub je nakon ove birokratske zavrzlame zatvoren, no ponovno je otvoren u svibnju 2009. godine, i nastavio raditi punom parom dalje pružajući svojim posjetiteljima jednako obilje sadržaja kojim ih je razmazio u svim prethodnim godinama. U desetljeću koje je kucalo na vrata Močvara se dodatno isprofilirala kao jedan od vodećih zagrebačkih, nacionalnih, ali i regionalnih centara alternativne i urbane kulture. Koncerti čiji točan broj vodstvo kluba sigurno ima u evidenciji, no no mi ćemo slobodno odokativno reći: nekoliko tisuća, pokrivali su sve žanrove. Eksperimentalni nezavisni izvođači, bendovi u usponu ili velike glazbene zvijezde i svi između bili su dobrodošli na "močvarnoj" pozornici.

No, drugo Močvarno desetljeće ipak se ponešto razlikovalo od prvog. Kao što je već spomenuto, na početku rada Močvara je bila jedan od rijetkih klubova u kojima su alternativci mogli pronaći nešto za sebe, s godinama broj klubova sličnog sadržaja je rastao, pa je došlo do određenog rasipanja publike. Jedan od faktora je i razvodnjavanje subkultura koje se dogodilo u proteklom desetljeću. Generacije koje su svoje tinejdžerske i dvadesete godine provele u izlascima u Močvari sada su u 30-ima, 40-ima i 50-ima pa njihov tempo izlaženja nije toliko intenzivan kao prije, a među pripadnicima tzv. Gerenacije Z koja je trebala preuzeti “štafetu” pojavili su se afiniteti za drugim glazbenim pravcima. Također, subkulturna scena koja je bila jaka 90-ih i ranih 2000-ih godina je pomalo zamrla, a mainstream kultura u sebe je inkorporirala brojne elemente koji su se nekada koristili za diferencijaciju između “nas i njih”. Ipak, to ne znači da interes ne postoji, svaki program koji se održava u Močvari naći će svoju publiku u manjem ili većem broju, a iako su se redovi za ulaznice smanjili potreba za takvim sadržajima se zadržala.

“Mirnu plovidbu” kao i ostatku svijeta prekinula je pandemija virusa COVID-19 koji je posebno pogodio event i koncertnu industriju te su brojni klubovi nažalost zatvoreni ili ih očekuje neizvjesna sudbina. Uporna kakva je Močvara je barem zasad odoljela i ovom izazovu te je u prvoj godini pandemije usprkos svim nedaćama u klubu održano preko sto koncerata, filmske i književne večeri što je osim za poslovanje kluba doprinijelo dizanju morala publike i izvođača u teškim vremenima. Važno je naglasiti da je u ranim fazama pandemije Močvara bila prva koja je organizirala online koncerte tijekom kojih je ponuđena i opcija novčane donacije izvođačima.

Iako pandemija traje i dalje, program Močvare i danas je svakodnevno pun najrazličitijeg sadržaja poput Začarane Močvare, Močvarnog laboratorija, popularnog buvljaka (na kojem možete ugrabiti vinile, stripove, knjige), Močvarne akademije, raznih koncerata, predavanja i ostalih manifestacija baš kao što je bio prvog dana kada je otvorila svoja vrata. Koja je tajna izdržljivosti ovog kluba koji je preživio brojne teške okolnosti i suvereno stupa dalje? Entuzijazam, kreativnost i nevjerojatna upornost sigurno su jedni od glavnih faktora.

Tisuće 'starki' i 'marti' u više od dvadeset godina postojanja kluba ostavilo je svoj trag u jednom od najznačajnijih klubova koji i dalje njeguje sve grane umjetnosti te kao i na samom početku ostaje svojevrsno utočište za one manje zastupljene i drugačije.

*Svi vizuali su vlasništvo kluba Močvara. Autor prve ilustracije je Igor Hofbauer, a druge Vanesa Matošević

Mirta Klarić
Mirta Klarić

Urednica odjela razvoja, produkcije i realizacije zabavnog sadrzaja