photo: Sara Renar, credit: Zvonimir Ferina
Ja sam autor: Sara Renar
12.04.2021. 10:17
Sara Renar jedna je od najpoznatijih domaćih kantautorica čija glazba gotovo uvijek izaziva divljenje kritike i publike. Simbolično, na Dan žena, objavljen je njen novi album "Šuti i pjevaj" koji nosi važnu društvenu poruku. Sa Sarom smo razgovarali o albumu, ali i o izazovima ženskog autorstva te isplativosti distribucije glazbe preko određenih kanala.
Album je simbolično objavljen na Dan žena. Što je najgore što si okusila na vlastitoj koži kao kantautorica, a ima veze s nejednakošću spolova?
Prije je zbroj konstantnih “malih” situacija nego jedan izdvojeni događaj: već sam u više intervjua navodila situacije dokazivanja raznim lokalnim tonskim tehničarima, neumjesna pitanja o mom privatnom životu i obiteljskoj situaciji, stavljanje mog autorstva u pitanje i slično, ali daleko najapsurdniji je članak koji je pred par godina izašao kao najava koncerta na Vračaru u Beogradu. Seksi Hrvatica će zapaliti Vračar! A svi znamo da Hrvatice vole Beograđane! (VIDEO)
Žene su u povijesti umjetnosti češće prikazane kao žrtve, odnosno tragični likovi, od muškaraca. Što misliš da je tome razlog? Je li žena u umjetnosti i danas još uvijek ponosi veću "žrtvu" od muškarca i kao fiktivna protagonistica djela i autorica/umjetnica?
Rekla bih da u povijesti umjetnosti žene koje su aktivni subjekti tragično završavaju. Poduzetna žena je obično vještica, negativka. Nagrađene bivaju pasivni likovi koje se mire sa sudbinom. Priča o princu na bijelom konju koji spašava princezu je klasičan primjer pasivnog ženskog lika. Svi mitovi i priče su zapravo reinterpretacija stvarnosti: u konačnici se poručuje gdje je kome “mjesto”. Danas se srećom paradigma mijenja, i za vrijeme svog života vidim pomake, suvremene Disnijeve junakinje su aktivni likovi kojima nije potreban muškarac za razriješiti problem.
Kako su nastale pjesme s novog albuma? Kako je izgledao autorski proces?
Najstarija pjesma je “Držali smo se za ruke” iz 2017. a najmlađe su “Kapital” i “Epilog” sa početka 2020. Sve pjesme sam napisala dakle prije pandemije. Pisanje pjesama je jedan duboko intuitivan čin uz neprekidni zoom in/zoom out u kojem radim na dosljednosti motiva, aranžamana i strukture. Neke su prvo nastale u live verziji, neke sam prvo radila kao demo na kompjuteru. Onda razmišljam što te pjesme zajedno govore pa me to navede na neka nova rješenja. Početkom 2020. sam dovršila sve demo verzije i krenula u konačno oblikovanje. Tu je ogromna potpora bio Vedran Peternel u čijem smo studiu snimili većinu dionica te Ivona Eterović, producentica koja je prekrasno povezala zvučnu sliku. I naravno Dimitrije Simović koji je svjedočio cijelom procesu i čiji me je entuzijazam spriječio da klonem kada mi se činilo da udaram u slijepu ulicu.
Trenutno najpopularniji žanr u svijetu, ali i u regiji je hip hop, odnosno trap. Jesi li zadovoljna kako je žena portretirana u većini pjesama ovog žanra?
Da se ne zavaravamo, strahovito puno seksizma ima i u klasičnom rokenrolu te cijeloj mačo rokerskoj kulturi, ne bih nužno jedan glazbeni žanr isticala kao problematičan. Osim toga, jedne od najljepših osnažujućih stihova za žene (ali i muškarce!) je napisao 2Pac u pjesmi “Keep ya head up”
Reperica, pjevačica pop i rock glazbe, autorica i kantautorica na regionalnoj sceni je puno manje od muških kolega. Što misliš da je tome razlog i kako ohrabriti žene da svoju umjetnost samouvjereno plasiraju u javnost?
Iz istog razloga zašto je manje kirurgica i programerki. Povijesno gledano, žene su se tek odnedavno pravom na rad izborile za ekonomsku neovisnost i potrebne će biti generacije da se prestane na ženu i rad žene gledati primarno kroz prizmu njegovateljice. Ako ste stalno zaokuoljeni kompletnom logistikom kućanstva, naravno da ostaje manje prostora za umjetnički ili bilo koji drugi profesionalni rad. Za razbijanje rodnih stereotipa je ključno u tom smislu pokazivati pozitivan primjer djeci i mladima: pokazati da je sasvim u redu da se npr. djevojčice bave sviranjem gitare, a dječaci baletom. Imperativ je i osvijestiti kućanske poslove kao rad i osvijestiti koliko ta podjela rada odnosno rasterećenje od istog direktno utječe na rezultate u drugim područjima života. Žene glazbene producentice su pak najrjeđa sorta u glazbenoj industriji, tim više mi je drago da produkciju oba izdanja koja su mi izašla u ožujku (“Šuti i pjevaj” i “Hyperventilation”) potpisuju žene i na taj način utabaju put za nove genreracije.
Kao kantautorica, jesi li zadovoljna stupnjem uređenosti autorskih prava u Hrvatskoj? Koje su prednosti, a koje su mane istog?
Sklonost kreativnim zanimanjima obično ide ruku pod ruku sa nesklonošću bavljenja birokratsko-pravnim pitanjima i odmah moram napomenuti da ja tu nisam iznimka. Uz to se tehnologije i način konzumacije glazbe kao i proizvodnje glazbe rapidno mijenjaju a čini se da pravni okvir uvijek kaska za tim. Sustav u Hrvatskoj je daleko od savršenog, međutim što se tiče zaštite muzičkih autorskih prava imamo jednu od bolje uređenih situacija u regiji. Nisam sigurna da je stanje toliko blistavo glede pitanje zaštite autorstva npr. novinskih tekstova, a vidim da ovih dana svjedočimo pravom malom ratu glede regulacije izvođačkih prava. Sve su to jako kompleksne teme, a priznajem da nisam dovoljno detaljno upratila nedavnu raspravu o nacrtu novog zakona o autorskim pravima.
Koju vrstu distribucije vlastitog albuma preferiraš? Što ti je kao kantautorici financijski još uvijek najpogodnija solucija, prodaja fizičkih izdanja ili streaming?
Prodaja fizičkih izdanja mi je svakako pogodnija ali je u padu, pogotovo sad kad nema koncerata (na kojem bi se najviše prodavali CD-i i vinili), a naknada od streaming servisa je i dalje jako mala. Nedavno su u ZAMP-u objavili veliki uspjeh da je prihod hrvatskih autora od streaming servisa narasao preko 300% međutim to je za nas na alternativnoj sceni i dalje financijski ekvivalent paketa malo boljih žica za gitaru svakih šest mjeseci. Iznimka je Bandcamp koji je u hrvatskim pravnim okvirima i dalje siva zona i koji dobro funkcionira kao neki fan based support. Potpuno iskreno, kao autorici mi je najpogodnije da mi se videospot zavrti na HRT-u deset puta, tu već možemo pričati o konkretnijim ciframa.
Jesi li zadovoljna uređenošću isplate honorara preko popularnih streaming servisa? Postoji li, iz tvoje perspektive, mjesta za napredak? Ako postoji, navedi nekoliko primjera.
Isplata je uredna samo su naknade minimalne. Govorimo o industriji orijentiranoj profitu koja minimizira troškove i ostvaruje dobit gdjegod to može a obzirom da se autorski i muzički rad strahovito malo vrednuje u društvu općenito onda ova situacija ne čudi. Kako raspetljati cijelu tu situaciju i ima li pravne osnove za prisiliti streaming servise na veću naknadu autorima i izvođačima zaista ne znam.
Potpisala si ugovor s diskografskom kućom Croatia Records. Kako to da si se odlučila za suradnju s najvećim domaćim diskografom?
Ja od glazbe živim i samostalna sam umjetnica. Ulaganja u ovom poslu nisu mala te mi je za izdanje ovog albuma trebao financijski i logistički parnter uz neupitnu umjetničku slobodu. Croatia Records su ispunili sve te uvjete.
Može li umjetnica tvog kalibra opstati i raditi na sceni i kao DIY artist? Je li diskografska kuća i dan danas nužnost?
Obzirom na skučene ekonomske prilike u kompletnoj regiji teško mogu zamisliti opstanak bilo kojeg manje komercijalnog oblika izvedbene umjetnosti bez neke vrste institucionalne potpore i/ili izdavačkog partnerstva. Imam iza sebe iskustvo samoizdavaštva i poslijedično iskustvo kompletnog burnouta od dodatnog posla. Veliki dio naše alternativne glazbene scene su zapravo amateri u smislu da financijski ne ovise o prihodima od svoje glazbe: postoji neki dnevni posao i onda se muzikom bave u slobodno vrijeme. Naravno da se može na taj način napraviti jako lijepe stvari ali onda ne govorimo o profesionalnoj karijeri. Međutim ako smo isključivo prepušteni malom i siromašnom tržištu onda jedino i ostaje da se glazbom bave bogati nasljednici ili amateri entuzijasti.
Pratiš li online koncerte? Koliko su online koncerti nužni domaćim glazbenicima?
Ne pratim online koncerte više osim Marc Rebellieta koji je format streama doveo do savršenstva. Naravno, bolje išta nego ništa ali online koncerti su ipak samo utjeha i izvođačima i publici.
Što u bližoj budućnosti možemo očekivati od Sare Renar?
Za početak koncertnu promociju albuma u Zagrebu svibnju. Radim i na jednom zanimljivom glazbeno - scenskom projektu na temelju stihova Tina Ujevića sa glumcem Goranom Matovićem a imam i neke nove planove s Insolate. Nešto se uvijek kuha.
