For the Record: The Beatles – „Please Please Me“
07.12.2023. 09:45
Za Beatlese i njihovu glazbu zna svatko, čak i najzagriženiji alternativac koji se kune samo u najopskurnije bendove koji su jedva izdali jedan album – i to na studentski kredit. No čak ni za njih – Beatlese, jel – nitko ne bi znao da singlovi „Love Me Do“ i „Please Please Me“ nisu polučili uspjeh te omogućili snimanje njihova prvog albuma. Prvijenac legendi popa, rocka i svega između bio je tek uvod u sve što su kasnije postignuli. To uključuje i fantastičnu produkciju koja obiluje odličnom dinamikom i jasnim tonovima.
Naravno, sve bi to bio tek puki san bez njihova (budućeg) dugogodišnjeg producenta Georgea Martina. Želeći iskoristiti naglu popularnost singla „Please Please Me“, diskografska kuća Parlophone naručila je cijeli album. Martinu je uz četiri postojeće pjesme zatrebalo dodatnih deset. Tu je pak poslužio repertoar s njihovih raznih gaža, većinom obrade tadašnjih hitova.
Inače su trebali snimati uživo u The Cavern Clubu. Međutim, Martin je zaključio da lokacija nije bila prikladna za snimanje žive glazbe pa je sve prebačeno u EMI Studios – kasnije poznat kao Abbey Road – te svedeno na „običan“ studijski album. Cijeli album snimili su u jednom danu, 11. veljače 1963. uz nekoliko nasnimavanja 9 dana poslije. Budući da je Lennon bio prehlađen, zadnja pjesma s albuma „Twist and Shout“ ujedno je i zadnja snimljena. Pred sam kraj se čak i čuje kako mu se glas para. Sve za umjetnost, jel.
Sve vokale snimili su na jedan kanal, a instrumente na drugi da bi Martin mogao bolje uravnotežiti konačni mono miks. Kasnije su izdali i stereo izdanje, mada je mono izdanje i dalje superiorno te mnogo boljeg zvuka i ravnoteže. „P.S. I Love You“ i „Love Me Do“ jedine su pjesme isključivo u mono izdanu pa je za stereo verziju albuma napravljen „lažni“ stereo koji se mogao naći na raznoraznim kompilacijama i reizdanjima.
Iako se sve doimalo užurbano, ovaj album je još uvijek primjer odlične pop produkcije. Niski, visoki, srednji tonovi, sve je tu uz dosta topline. Čak i u monu, formatu koji je više „2D“ nego „3D“, osjećaj prostora je odličan. Isplati se poslušati samo radi produkcije, makar ne bili neki ljubitelji Beatlesa. Originalno britansko izdanje nesumnjivo je najbolje – da nije, bilo bi sramotno – no isplati se nabaviti te poslušati i japanko izdanje s crvenim voskom iz 80-ih. Niski tonovi mrvicu su jači, ali za ležerna slušatelja je to neznatno. Izdanje je, naravno, u monu. Jer tako i treba biti. Jesam li to već spomenuo?
Godina izdanja: 1963.
Verzija albuma: Originalno britansko izdanje
Strana A:
- I Saw Her Standing There
- Misery
- Anna (Go to Him)
- Chains
- Boys
- Ask Me Why
- Please Please Me
Strana B:
- Love Me Do
- S. I Love You
- Baby It's You
- Do You Want to Know a Secret
- A Taste of Honey
- There's a Place
- Twist and Shout