For the Record: Scorpions – „Blackout“
26.05.2024. 20:09
Scorpions, jedan od najdugovječnijih hard rock sastava – europskih osobito – možda je i među najomraženijima. Širem pučanstvu prije poznati po ljubavnim baladama srednjeg tempa nego po „prašenju“, čovjek bi pomislio da su njemački ekvivalent Bon Jovija. Međutim, malo bolji pregled diskografije ukazuje na to da i nisu baš toliko mirni. Najjasniji pokazatelj jest upravo „Blackout“.
Nakon niza kvalitetno odrađenih albuma, izdali su svoj najžešći album. Iako produkcijom nikad nisu bili ravni bendovima tipa Pink Floyd, Led Zeppelin ili Rush, nadoknadili su žestinom. Produkcija je vrlo direktna, bubnjevi oštri, bas uglađen, a gitare žešće nego ikad. Cijeli zvuk je surov, ali profesionalno surov. Nešto poput svježe nauljene motorne pile – idealne za paranje zraka te vaših bubnjića. Uz svu tu žestinu, lako je za pretpostaviti da zvuk pati. Nasreću, dinamike ipak ima, osobito kod akustičnih dijelova, stoga i nema neke bojazni da će album brzo umoriti. Jedino je patio ljudski faktor te skoro uzeo svoj danak.
Naime, pjevač Klaus Meine je netom prije snimanja albuma zamalo izgubio glas. Godinama prije Scorpionsa, nastupao je po raznoraznim njemačkim klubovima što ne bi bio problem da nastupi nisu trajali po 5-6 sati s tek kratkim pauzama. Sve to došlo je na naplatu 1982. godine, taman kad su se probili na američkim glazbenim ljestvicama. Kako bi album izašao, uskočio je njihov prijatelj Don Dokken. Međutim, ipak se Meine oporavio pa je Dokken u konačnoj verziji završio negdje u pozadini, ako i to.
Nakon što je prošla sva ta drama zbog koje su ostali bez riječi – i skoro vokala – master su obavili veterani Bob Ludwig i Howie Weinberg. Preporuka je, naravno, njemačko izdanje, iako ni britansko nije loše, samo je malo slabije definicije. Američko je u redu, ali miks ima previše fokusa na visokim tonovima. Vrlo su raspršeni, nedefinirani, dok su niski preblagi. Štoviše, američko izdanje ima vrlo slabe gitare, tj. nisu u prvom planu, a ipak bi trebale biti. Ipak se žanr zove hard rock, ne soft rock, a čak i on ima bolje izražene gitare.
Eto, ako se zaželite dobre stare žestine, znate što potražiti. Dobro dođe popuniti rupe u pamćenju. Kad smo već kod rupa, očito je Rudolf Schenker imao jednu u glavi kad je birao koja solaža ide na „China White“ za američko izdanje. Europska izdanja i tu prednjače. U benda ima već dosta bluda. Ne treba im još i zabluda…
Godina izdanja: 1982.
Verzija albuma: Originalno njemačko izdanje
Strana A:
- Blackout
- Can't Live Without You
- No One Like You
- You Give Me All I Need
- Now!
Strana B:
- Dynamite
- Arizona
- China White
- When the Smoke Is Going Down
