Specijal

For the Record: Queen – „Innuendo“

For the Record: Queen – „Innuendo“

Postoji mnogo tvrdnji i stavova. Nekih točnih, a nekih bome i krivih. No, jedno je sigurno. Ako ne volite Queen i glas Freddieja Mercuryja, nešto s vama nije u redu. To je barem moj stav, bio on kriv ili točan. Vjerojatno potonje. Najbliže plemstvu što je rock ikad imao, odavno je odsutno sa scene. Barem nam je ostala njihova glazba. Čak i ona ne toliko veličanstvena. Ipak treba biti realan i priznati da nije cijeli njihov opus bio hvalevrijedan. Osobito ako govorimo o kasnijoj fazi. Posljednji album za Freddiejeva života, završio je karijeru Queena na vrlo melodramatičan način. Šteta što album nije propratila i prikladna produkcija.

Kao i dosta njihovog kasnijeg repertoara, „Innuendo“ pati od pretjerane umjetnosti – i to ne one dobre. Bubnjevi zvuče sterilno, slabo i bez dovoljno prisutnosti – dakle, slušatelja baš i ne pogađaju – da ne kažem „udaraju“ – kako treba. Gitara je pak u redu. Na trenutke zna biti neuglađena, dok bas ima dobru definiciju. Za razliku od njih, klavijature se baš i nisu proslavile. Imaju vrlo umjetan, tup zvuk te ne odišu energijom koju su prije dovodile glazbi.

Cijeli album zvuči kao da je snimljen 80-ih, ali ne u dobrom smislu. Zvuči više kao vrlo očita relikvija početaka digitalne produkcije kad se počela gubiti toplina u zvuku, a hladnoća je počela navirati sa svih strana. Freddiejev glas također pati što nije fer – tad se već dovoljno napatio. Iako u njemu i dalje ima već poznate strasti, „zahvaljujući“ produkciji izrazito je hladan – usudio bih se reći „beživotan“.

Volim Queen i njihovu glazbu, ali nikako nisam zadovoljan konačnim rezultatom. Način na koji je „Innuendo“ snimljen vrlo je nedostojan institucije čija je glazba obilježila jednu cijelu generaciju rocka. Nimalo ne odražava što su zastupali. Nedostaje energije, života, topline. Zvuk je vrlo klinički i izuzetno impersonalan. A to je nešto što njihova glazba nikad nije bila. Velika je šteta što je baš takva produkcija nakon svega ostala u pamćenju te da je upravo način na koji je „Innuendo“ snimljen obilježio kraj njihove karijere… Zbog drugih okolnosti nažalost i na više načina.

Godina izdanja: 1991.

Verzija albuma: Originalno britansko izdanje

Strana A:
1. Innuendo
2. I'm Going Slightly Mad
3. Headlong
4. I Can't Live with You
5. Ride The Wild Wind

Strana B:
1. All God's People
2. These Are the Days of Our Lives
3. Delilah
4. Don't Try So Hard
5. The Hitman
6. Bijou
7. The Show Must Go On

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."