Specijal

For the Record: Led Zeppelin – „Led Zeppelin II“

For the Record: Led Zeppelin – „Led Zeppelin II“

Nije lako osmisliti nastavak odličnom početku, a da pritom ispuni sva očekivanja. No, tu i tamo se ona i ispune. Dobar primjer je Led Zeppelin. Nakon prvijenca maštovita naziva „Led Zeppelin“ koji je obilježio početak njihova uspona, ipak se trebalo potruditi. „Led Zeppelin II“ nije bio toliko pedantan koliko njegov prethodnik, no nadoknadio je ogromnih entuzijazmom. Osim što je zacementirao njihovu karijeru, smatra se i jednim od najbolje produciranih albuma u rocku, unatoč tomu što je sam proces bio poprilično raštrkan.

Album je više-manje snimljen za vrijeme njihovih turneja. Imali su svega nekoliko sati između koncerata pa su snimanja bila spontana i užurbana, što se i odrazilo na sam zvuk. Većina pjesama stoga je proizašla iz njihovih improvizacija s turneja te su uglavnom snimljene uživo u studiju.

Lokacije snimanja varirale su od odlično opremljenih pa do onih za koje bi „koliba“ bila vrlo velikodušna riječ. Bio je to i prvi album na kojem su surađivali s Eddiejem Kramerom koji je, unatoč nedosljednim uvjetima, zasluge za konačni zvuk dao Pageovoj upornosti i vodstvu. Iako je Plant bio nezadovoljan s načinom snimanja, teško je poreći postignuti maksimum. Rezultat uostalom možete čuti na samom albumu. Naravno, samo ako slušate ono pravo izdanje.

Ono što današnji bendovi pokušavaju postići glasnoćom, oni su ostvarili pravim poznavanjem produkcije. Zvuk je jači i teži od većine tadašnjih stvari, a bome i današnjih. Možda jest star 50 godina, ali posjeduje žestoku i direktnu, a istovremeno dinamičnu produkciju koju teško da ćete na današnjim albumima čuti.

Dovoljno je poslušati prvu pjesmu kako bi se dobio dojam zvuka. Čista analogna distorzija basa na „Whole Lotta Love“ i silina bubnjeva u kombinaciji s blagom jekom dočarava idealnu viziju žive, intimne svirke. Barem dok vam uši ne otpadnu od jačine zvuka. Uzevši u obzir ekstreme dinamičkog opsega, pjesma je odličan test posjedujete li kompetentnu zvučnicu. Naravno, ostale pjesme nisu daleko jer i one imaju dosta agresivan, ali topao zvuk koji vas neće ostaviti ravnodušnima.

Nažalost, originalno američko izdaje s masterom Roberta Ludwiga danas je teško naći u dobrom stanju. O cijeni da ne pričamo. Ipak, tko ga ima, ne odriče ga se. S dobrim razlogom. Rijetko koji album kadar je zvučati kao da je bend tik pred slušateljem. Glazba i treba ponekad zvučati vrlo blizu, kao da ste prislonili glavu na zvučnik – prije negoli vas svom silom razvali.

Godina izdanja: 1969.

Verzija albuma: Originalno američko izdanje s masterom Roberta Ludwiga

Strana A:

  1. Whole Lotta Love
  2. What Is and What Should Never Be
  3. The Lemon Song
  4. Thank You

Strana B:

  1. Heartbreaker
  2. Living Loving Maid (She's Just a Woman)
  3. Ramble On
  4. Moby Dick
  5. Bring It On Home
Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."