For the Record: David Gilmour – „About Face“ | sound-report.com

For the Record: David Gilmour – „About Face“

06.02.2024. 09:25

U skoro svakom bendu pojavi se trenutak kad se pojedini članovi žele okušati u solo karijeri. U slučaju Pink Floyda, praktički svi članovi odlučili su se upustiti u tad njima nepoznate vode.

Jedan od dugovječnijih – i uspješnijih – pothvata jest onaj gitarista Davida Gilmoura. Jedino su on i Roger Waters uspjeli održati karijere, a da se nisu sastojale od jednog ili dva (osrednja) uratka. Štoviše, izuzev originalnog vođe Syda Barretta – koji je još 1968. izbačen iz benda – Gilmour se i prvi okušao kao solo izvođač s albumom maštovita naziva „David Gilmour“ iz 1978. godine. Iako zanimljiv, nije bio baš upečatljiv. Osobito ako se uzme u obzir da su godinu ranije kolektivno izdali „Animals“. Međutim, na idućem album se popravio.

Mnogo bolji uradak od njegova prvijenca, „About Face“ ugodno je pop rock ostvarenje toplih tonova i izravna zvuka.  Osjeti se utjecaj Boba Ezrina te njegov fokus na srednje tonove, dok su visoki pritom vrlo suptilni, a niski zastupljeni zahvaljujući prodornom zvuku bubnjeva. Naravno, treba zahvaliti i dugogodišnjem suradniku Jamesu Guthrieju koji je odradio miks, ali i ostalim glazbenicima.

Naime, Gilmour se htio posvetiti albumu te angažirati najbolje svjetske glazbenike kako bi napravio „vrlo dobar album“. Čak i ako zanemarimo tu relativno skromnu izjavu, popis izvođača zaista je dojmljiv: Jeff Porcaro, Pino Palladino, Jon Lord, Roy Harper, Samantha Brown i Michael Kamen samo su neka od poznatih imena koja je uspio okupiti. Možda će razočarati ljubitelje flojdovske eksperimentalne enigmatičnosti, no album niti ne pokušava biti puka imitacija (mnogo) poznatijeg kolektiva. Znatno je direktniji, topliji, manje intelektualan, no to ne znači da je promašaj. Produkcija kao da asocira na grandiozniju verziju pabovskog rocka, ali bez pretencioznosti.

Ponekad je dobro pustiti nešto nježno, uhu ugodno i duši toplo. Osobito ususret hladnim danima… (E, bome sam se izvukao. Inače, ovaj tekst kasni nekoliko godina. Jebiga, kad te obveze zatrpaju pa pomisliš da će simbolika otići kvragu, ali ti se posreći da je isto godišnje doba. Sva sreća da nisam aludirao na popularnu kulturu… Članak bih mogao datirati preciznije od najmlađeg dinosaura. Ili Keitha Richardsa…. Tu su negdje…)

Godina izdanja: 1984.

Verzija albuma: Originalno britansko izdanje

Strana A:

1. Until We Sleep
2. Murder
3. Love on the Air
4. Blue Light
5. Out of the Blue

Strana B:

1. All Lovers Are Deranged
2. You Know I'm Right
3. Cruise
4. Let's Get Metaphysical
5. Near the End

Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."