3 komada klasike za ljubitelje Je Veux
17.01.2021. 16:59
Je Veux svojim je debitantskim albumom “I Glow” instantno oduševila svakog tko se s njime susreo. Titula albuma godine itekako je zasluženo pristigla već s nekoliko strana, a mnogobrojne nagrade čije nas dodjele očekuju u narednom razdoblju zasigurno će dodatno potvrditi njegovu vrijednost. Od umjetničke ideje, preko kompozicije, pa sve do interpretacije, sve je odrađeno na svjetskoj razini kvalitete zbog čega se iz dana u dan opravdano povećava njegov broj preslušavanja. Inspirirani ovim fantastičnim albumom, odabrali smo tri djela klasične glazbe.
Jules Massenet - "Je marche sur tous les chemins", arija iz opere "Manon"
Arija koja naprosto vrišti "I Glow" je ona iz opere Manon, kada istoimena glavna junakinja blista od ponosa i sreće. Doduše, njena je sreća uzrokovana materijalnim bogatstvom dok Je Veux svoje stvaralaštvo bazira na oplemenjivanju nematerijalnog, unutarnjeg. Ponekad se svi ulovimo u ulozi Manon, čija bi se arija mogla poistovjetiti i s pjesmom "Loveable", jer, biti voljen i prihvaćen u društvu svima je od velike važnosti, a svačiji put postizanja vlastitog zadovoljstva je različit. Slušajući ovu ariju slušatelja instantno prožima pozitivna energija, izmamljuje mu osmijeh na licu, baš kao i spomenute dvije uspješnice Je Veux. Kasnije u operi, kada Manon više ne bi više imala snage za ples uz "Dance to Forget", zasigurno bi joj dobro došla pjesma "Girlfriend".
Edward Elgar - "Salut d'Amour Op.12"
Nikada dovoljno ljubavi. Naučili smo to slušajući pjesmu "Enough" Je Veux, a Edward Elgar naučio je to kada se zaljubio u spisateljicu i pjesnikinju Caroline Alice Roberts kojoj je posvetio ovo predivno djelo. Bez riječi, melodija izražava ljubavnu opijenost. Iz ovog djela izvire strast i čežnja za srcem osobe koja se bezuvjetno voli, no kada su ovako velike ljubavi u pitanju, uvijek postoji sumnja je li i sva ljubav ovog svijeta dovoljna.
Claude Debussy - "La fille aux cheveux de lin"
Jedna od najizvođenijih Debussyjevih skladbi inspirirana je istoimenom pjesmom Leconte de Lislea. Djevojka zlatne kose u likovnoj je umjetnosti korištena kao simbol nevinosti i naivnosti. Jednostavnost Debussyjeve skladbe govori puno, oslikava sanjivost i nježnost, time i naivnost dok posebnu impresiju ostavljaju kratki trenuci tišine između dvije note. Kroz čitav album, Je Veux iskreno progovara o svojim osjećajima, unutarnjim borbama, ne skrivajući ranjivost i ne žaleći za ponekom naivnošću koja ju je učinila snažnijom i mudrijom. Istovremeno uz beskrajnu ljepotu zvuka te posebnu toplinu vokalne interpretacije kakvu na ovim prostorima već dugo nismo čuli. Ljepota zvuka i atmosferičnost koja je na emotivnoj razini mjerljiva s onom legendarnog Debussyja.
