Novost-i

POVIJEST KROZ STIHOVE: Sinéad O'Connor

POVIJEST KROZ STIHOVE: Sinéad O'Connor "Black Boys on Mopeds" - Rasizam u mističnoj zemlji

Našu rubriku Povijest kroz stihove nastavljamo s irskom kantautoricom Sinéad O'Connor i njenom protestnom pjesmom Black boys on Mopeds objavljenom na drugom studijskom albumu iz 1990. godine I Do Not Want What I Haven't Got. Kao i prošli put interpretacija tekstova je informativnog karaktera dok je doživljaj pjesama prvenstveno subjektivan.

Valja spomenuti kako se na ovom albumu nalazi i njezin zasigurno najveći hit Nothing Compares 2 U, ali za razliku od ove prvenstveno ljubavne pjesme, Black boys on Mopeds u svojim stihovima pjeva o netoleranciji i rasizmu te pruža svojevrsnu kritiku cjelokupnog britanskog društva u 1980-ima. Stihove je inspirirala tragična smrt 21-godišnjeg tamnoputog mladića Nicholasa Bramblea koji je nastradao 1989. izgubivši kontrolu nad vozilom nakon što ga je policija lovila krivo ga osumnjičivši da je ukrao moped. Sama pjesma posvećena je jednom drugom također 21-godišnjem tamnoputom mladiću Colinu Roachu koji je 1983. ubijen na ulazu u policijsku postaju. Same okolnosti smrti navodno su bile zataškane

Zanimljivo, unutar knjižice njenog albuma nalazi se vrlo dirljiva fotografija roditelja Colina Roacha koji stoje na kiši pored plakata njihova sina

Prvi stihovi započinju opisom političkih događaja s kraja osamdesetih koji zaslužuju kratko objašnjenje. Godina 1989. bila je revolucionarna za istočnoeuropske države. Srušen je Berlinski zid, a komunistički režimi padali su jedan za drugim kao rezultat drugačijih vjetrova iz Sovjetskog Saveza pod vodstvom Mihaela Gorbačova. U lipnju te godine i u komunističkoj Kini izbili su studentski prosvjedi na Tiananmenskom trgu (Trg nebeskog mira). Međutim, kineski komunistički režim vojnom je intervencijom slomio prosvjednike što je rezultiralo stotinama mrtvih. Margareth Thatcher, koja je u tom je trenutku već bila 10 godina premijerka Velike Britanije, zgrozila se nad tim događajem. Sinéad O'Connor u prvom stihu britkim cinizmom podsjeća slušatelja kako su to zapravo iste naredbe koje je i ona davala u proteklom desetljeću – sjetimo se kako je uz pomoć policije slomila štrajk rudara ili kako državni službenici tretiraju ljude tamne boje kože: „Margareth Thatcher on TV, Shocked by the deaths that took place in Beijing, It seems strange that she should be offended, The same orders are given by her”. 

Zasigurno najupečatljiviji su stihovi refrena u kojima Sinéad OConnor kao da odlučno zaključuje kako Engleska nije nikakva mistična zemlja Madame Georgea ni ruža, nego samo još jedna od zemalja u kojima policija ubija ljude zbog boje kože. Madame George je, naravno, referenca na poznatu pjesmu Van Morrisona iz 1968. u kojoj Madame George predstavlja (vjerojatno) transvestita ili u svakom slučaju nekog drugačijeg od ostalih. Možda je Velika Britanija u šezdesetima i bila nekakva mistična, tolerantna zemlja, ali nikako nije u osamdesetima: “England's not the mythical land of Madame George and roses, It's the home of police who kill black boys on mopeds”.

Za kraj valja još spomenuti stihove koji snažno podsjećaju na retke iz Biblije: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas!“ (Ivan 15:18). Kao da stihovima „Remember what I told you, If they hated me they will hate you” Sinéad O'Connor želi prokazati licemjerstvo cijelog društva. U nastavku pjesma ne opisuje neki specifični događaj, ali možda je to najtragičnije jer opisuje jezivu svakodnevnicu najsiromašnijih i od društva odbačenih. Stih pjeva o majci troje djece koja prosi na poznatoj londonskoj tržnici: “Young mother down at Smithfield, Five a.m., looking for food for her kids, In her arms she holds three cold babies, And the first word that they learned was please”.

Sinéad O'Connor dvaput je nastupala u Hrvatskoj, prvi put u pulskoj Areni 2009., a drugi put u siječnju 2020. u zagrebačkoj Tvornici Kulture. Imao sam zadovoljstvo slušati je u Zagrebu kada je, između mnogih svojih hitova, izvela i ovu pjesmu. Tom prilikom nisam ostao oduševljen samo njenim glasom nego i porukom koju je svojim stihovima uputila. Teško da vas neće proći trnci kada čujete ovu protestnu pjesmu.