Geoff Tate`s Operation: Mindcrime u Vintage Industrial Baru
07.12.2015. 17:32
U maglovitoj nedjeljnoj zimskoj večeri legendarno ime heavy metala 80-ih, Geoff Tate, uspjelo je dovući u Vintage Industrial Bar samo one nostalgične fanove koji su htjeli iskoristiti rijetku priliku da čuju album Operation: Mindcrime grupe Queensryche, čiji je član do nedavno bio ovaj velikan među heavy rock vokalima.
Iako je Vintage bio ugodno popunjen vjerujem da bi broj posjetioca bio znatno veći da među članovima Queensrychea nije došlo do razlaza i pravnih zavrzlama oko korištenja imena "Queensryche", tako da imamo zbunjujuću situaciju u kojoj je Tateu, vokalu kojega je po mnogima nemoguće razdvojiti od Queensrychea, zabranjeno korištenje tog imena. Dakle, trenutno imamo dvije verzije Queensrychea, iako ako odemo dublje u povijest, mnogi fanovi bi se složili da je pravi Queensryche nestao odlaskom gitariste Chrisa DeGarma iz benda, bez obzira što su tri suosnivača i dalje članovi benda koji koristi ime Queensryche.
Kako je i najavljeno, u skladu sa satnicom na pozornicu je izašao prvi izvođač, glavni član benda Fire & Water, Tomas McCarthy. Sam s gitarom u stilu koji podsjeća na Tommya Emmanuela i Erica Sardinasa, instrumentalno je izveo classic rock medley koji je završio s "Babe, I`m gonna Leave You" u kojoj je pokazao da osim virtuoznog sviranja akustične gitare ima i ugodno hrapavi glas. Uskoro mu se na pozornici pridružila djevojka Clodagh Kearney, talentirana pjevačica i saksofonistica. Nekoliko autorskih pjesama koje su predstavili odmiču od virtuoznosti u singersongwriter smjeru s kojim je ovaj duo uspio šarmirati sve prisutne, koji su reakcijom pokazali da bi rado htjeli nastaviti uživati u barskoj atmosferi koju su ovi simpatični mladi irci uspjeli stvoriti. Ugodno iznenađenje i preporuka za sve ljubitelje akustične gitare, pive, duhanskog dima, viskija i retro glazbenog pristupa.
I.C.O.N su bili zaduženi da prije Tatea i ekipe unesu u Vintage snažne heavy metal distorzirane vibracije te zagriju onaj metalniji dio publike prije zvijezda večeri. Radi se o tipičnom heavy metal bendu koji izgleda i zvuči kao da su odavno prestali pratiti glazbene trendove, što ne mora automatski značiti nešto loše, kako kome. Loš vokal ali dobar frontman, srcem, dušom, znojem i metal rogovima od početka se trudio razbacati uspavanu ekipu pred pozornicom, no nažalost, vlastito dobro raspoloženje ipak nije uspio prenijeti na većinu koji su strpljivo čekali njihov kraj i početak Operation: Mindcrimea.
Znakovito je i vrijeme u kojem se nalazi Lijepa Naša, kada nam je Tate odlučio izvesti kompletan Operation: Mindcrime, po mnogima remek-djelo s kraja 80ih, i svugdje isti politički kontekst koji se nalazi u priči albuma. Sve medijske manipulacije, politička korupcija, pranje mozga, nepotrebna psihoza i masovno silovanje umova hrvatskih građana, borbom dviju naizgled suprotnih političkih grupacija da preko treće dođu do svih poluga vlasti upućuju na to da je trenutna situacija sasvim pogodna za temu i poruku Operation: Mindcrime albuma.
Tate je okupio respektabilnu ekipu muzičara, među njima John Moyer, basist Disturbeda i sjajan rock bubnjar Simon Wright koji je svirao s AC/DC i Ronnie James Diom. Očekivano hitovi "Revolution Calling", "Breaking the Silence", "I Don`t Believe in Love" te "Eyes of a Stranger" koja zatvara album izazvali su najveće oduševljenje, ne samo publike nego i Tate koji se uvjerio da su njegove pjesme itekako slušano i u ovom dijelu svijeta. Blagi pad atmosfere dogodio se s nekoliko novih pjesama koje je dobar dio publike jedva pretrpio i "nagradio" s formalnim pljeskom.
Tateovo pjevanje je na vrlo visokoj razini i dalje, bio je užitak slušati sve njegove finese koje su se jasno čule u dobro složenom zvuku, moć njegovog glasa jest nešto slabija nego u mlađim danima, ali strast i teatralnost s kojom Tate pumpa svaki otpjevani ton daje ekspresiju koja ga još uvijek drži pri vrhu piramide cijenjinih rock i metal vokala.
Koncert su očekivano završili s nekoliko Queensryche hitova poput "Take Hold of the Flame", baladom "Silent Lucidity", "Jet City Woman" te se oprostili s "Empire".
Geoff Tate je dokaz nepredvidljivosti glazbene karijere, nekoć je punio arene diljem svijeta a sada se vratio nastupima u malim klubovima, njegova želja da nastavi s onim što voli je očita s obzirom da ni u jednom trenutku sinoć nije podcijenio publiku ni mjesto u kojem nastupa, odradivši korektan nastup koji daje naznake da bi karijeru mogao graditi na eventualno plodnoj inspiraciji u budućnosti a ne isključivo na Queensryche nostalgiji.
