Side Project - promocija debi albuma + Luul
06.12.2015. 19:31
U proširenom sastavu, Side Project nam je sinoć predstavio svoj debitantski album "Things No One Else Should Know About" u Malom pogonu Tvornice kulture. Što zbog tehničkih problema, što zbog držanja u sigurnoj zoni vokalnih sposobnosti mlade Anje Pape, koncert nije bio impresivan koliko je mogao biti, no na pojedinim djelovima bio je izvrstan!
Side Project pratim od njihovih ranih dana i sa svakom novom objavljenom pjesmom pitam se čujem li u njihovoj glazbi više nego što doista ima. Strpljivo sam čekao promociju prvijenca jer sam se nadao čuti "ono nešto" što studijski materijal ne može ponuditi, već samo live nastup. Iako su Luka i Anja u jednom svom intervjuu izjavili da "nikad ne koriste tuđe djelo kao inspiraciju za vlastito", neporeciva je, očito sasvim slučajna, sličnost njihovog stvaralaštva s The xx i sljedbenika im (zbog čega su pretpostavljam zanimljivi mlađoj populaciji). Provuće se tu i koja synth-pop nota Depeche Modea, no dobro.
Prije nego se su na pozornicu popeli Side Project, malobrojnoj publici se predstavio Luul, pravim imenom Ivan Lulić. Da nisam prethodno pročitao da će nam Ivan predstaviti svoj singl "Sjećanja", pitao bih se pjeva li on na hrvatskom ili nekom drugom jeziku. Vokalne distorzije su dosta otežale razumijevanje teksta, tako da jedino što mogu napisati o Luulu jest asocijacija njegove sanjive elektronske glazbe na bendove poput Beach House.
Side Project su se popeli na pozornicu prvi put u proširenom sastavu: Karlo Kurtalj, Filip Borovec i Luka Šipetić. Set je otvoren s "1", a odmah je uslijedila "Everything Stops" - sličnost u glasu Luke Vidovića i Dave Gahana bila je za naježiti se.
Bend je u svom pojačanom izdanju većinom dobro zvučao, no ponekad su gitare ili Lukin vokal potopile Anjin. Anja kao da se nije potpuno oslobodila na mikrofonu - bilo je prilika kada je mogla ponuditi više, ali nije.
Istaknuo bih izvedbe "Billy (Electricity)", "Memories", "Bodies Say It All" (koju bi Jamie, Romy i Oliver vjerojatno obradili i objavili kao bonus track na reizdanju Coexista) i sjajnu "Unify" s Nikol iz NLV koja je bila (druga) najbolja izvedba na koncertu. Inače izvrsna "Glitter" nije došla do svog punog izražaja - bend je u svom pojačanom obliku htio pojačati doživljaj refrena "burst into tears", no više je zvučao raštimano nego što je dočarao prasak, eksploziju.
Najveće iznenađenje koncerta bila je izvedba nove pjesme "Guns". Izvrsno! "Guns" je zasluženo dobila najveći pljesak na koncertu. Pjesma koja osvaja na prvu, s prepoznatljivim potpisom dua i s etiketom graveyard popa, "Guns" je zamalo ukrala nastup promociji albuma.
Side Project nam je predstavio još jednu novu pjesmu - "Moon Glow", na početku bisa. Za sam kraj sačuvana je "Things No One Else Should Know About", a veliki pljesak koji je uslijedio potvrdio je zadovoljstvo mahom mlađe publike koju bi mnogi nazvali indie ili hipsterskom.
Ako zanemarimo spomenute propuste, još uvijek vjerujem da Side Project nije dao najbolje od sebe. Ponekad mi se čini da stavljaju formu prije sadržaja. Forma treba biti cilj, ali forma u funkciji iskazivanja onog unutarnjeg i tu dolazimo do pitanja imaju li Side Project doista nešto za poručiti nam ili se samo igraju sa svojim elektronskim igračkama. No mladi su Luka i Anja, a potencijala svakako imaju… još samo da hrabro zakorače na tu tamnu stranu prema kojoj iskazuju toliko tendencije (ako je to uopće moguće učiniti svjesno) i repetativni, sanjivi moment svoje glazbe zamjene nečim konkretnim i imamo bend koji itekako može gostovati na nekom od europskih festivala moderne elektronske glazbe.
Side Project su već ovako mladi postali jedno od najzanimljivijih glazbenih imena naše nekomercijalne scene. Pjesme "Unify", "Glitter", "Guns" približile su domaću produkciju svjetskim trendovima, a sinoć smo se i uvjerili u to.
