Koncerti

Sage dignuo bunu u Tvornici

Sage dignuo bunu u Tvornici

U hladnoj i maglovitoj subotnjoj večeri čekalo se prvi koncert domaće metal grupe Sage. Najavljen kao dobrotvorni koncert, osim predstavljanja benda služio je i za prikupljanje sredstava za potrebite obitelji. Koncert je bio besplatan, što je dokaz da je uz volju, trud - i najbitnije - suradnju moguće okupiti ljude bez očekivanja bilo čega zauzvrat. A suradnja je označila cijelu večer.

Iako pri ulasku nije bilo puno ljudi, parter se prije početka koncerta popunio. Publika je zastupila sve generacije. Bilo je svega, i starih i mladih, a podršku bendu su došli pružiti prijatelji, kolege, suradnici i obitelj. Čak i ako im glazbeni ukusi nisu bili zajednički, zajedništvo sigurno jest. Za predgrupu je odabran Bad Mushrooms koji je najlakše opisati kao ljubavno pismo 70-ima. Bilo da govorimo o prog rocku i jakoj teksturi Hammonda na tragu Uriaha Heepa, sporom blues ritmu i baroknoj klavijaturi Deep Purplea ili početnoj psihodeliji Indexa, sve je bilo povezano u jedan „trip“ za ljubitelje hard rocka.

U skladu s periodom je bila i odjeća, prikladno šarolika za doba kad nije bila bitna  dotjeranost, nego stav. A njega je dočarao vokal Plantovskim izgledom te je glasom i stasom emulirao emotivnost i žestinu pjesama znatno u kontrastu s „nježnim“ izgledom tadašnjih izvođača. U jednom je trenutku ozvučenje pokleknulo, ali nije obeshrabrilo ni njih ni uživljenu publiku. Sama publika nije bila osobito divlja, ali kod takve glazbe nikad nije. Ostavili su odličan dojam za predgrupu, a teatralnost proga se nadovezala na onu power metala bez obzira na razlike u pristupu i godinama.

Nakon uvoda, pozornica je prepuštena glavnoj atrakciji Sageu. Demonstrirali su vatrenu dinamiku i brzinu power metala koje je idealno upotpunio vokal bojom i rasponom glasa. Postavili su prikladnu kombinaciju melodije i tehnike, a najbitnije od svega jest to da nisu bili previše teatralni, znali su gdje je granica. Nisu se samo pridržavali power metala – mogao uočiti prog u jednom trenutku, a symphonic u drugom. Bilo je i blues ritmova a la Deep Purple, što pokazuje da je ponekad i dobrodošlo kombinirati žanrove.

Za istaknuti je „Man of Sorrow“ koja se kretala folk metal, a i pomalo doom vodama uz world uvod. S tehničke strane je zvuk bio dobar. Nisu imali problema kao predgrupa, iako su prateći vokali bili malo preslabi. A kao što je i bilo najavljeno, svaka je pjesma bila popraćena svojom vlastitom video projekcijom. Komunikacija s publikom je bila odlična, osobito zahvaljujući strastvenom govoru pjevača Davora. Sve je bilo ležerno i prožeto humorom. Kao intermeco smo imali priliku čuti solaže sina Vlada, odnosno oca Enia Vučete. Za prvu na bubnjevima je potaknuto paljenje mobitela i upaljača radi ambijenta, a sama je izvedba bila vrlo dobra, ni prekomplicirana ni prejednostavna te idealnog trajanja. Dok je prva bila više „metalačka“, druga je na gitari započela blues distorzijom koja je počela skakati po žanrovima, slobodno, bez strogo zacrtane putanje ili razdoblja.

To je i jedan od jasnijih primjera generacijskog jedinstva kojim bend potiče zajedništvo kao i s tematikom Seljačke bune. Sukob moćnih i slabih je aktualan i dan-danas, a vječitu je  borbu za slobodom moguće transponirati i u današnje doba. Iako je „Sacrifice“ kao predzadnja pjesma imala sjetan ugođaj, ponovljena „Rivers Will Be Full of Blood“ je omogućila da sve bude zaokruženo željom za jedinstvom pred teškim vremenima za daljnji opstanak. A u jedinstvu su uspjeli. Koncert je uspješno obavljen uz entuzijastične reakcije publike. Nadajmo se da su i donacijama uspjeli zajednički doprinijeti daljnjoj borbi. Iako metal scena u nas nije raznolika koliko bi mogla biti, Sage se tome suprotstavio, makar malo poljuljavši satus quo

Fotogaleriju s koncerta pogledajte OVDJE.

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark"