Laibach – nihilizam u njegovom najboljem izdanju
16.12.2017. 10:51
Nakon odličnog, ali dosta apstraktnog koncerta u Lisinskom, najpoznatija (ne)fašistička komuna nam je za kraj godine odlučio prirediti još jedan glazbeni skup. Iako manjeg obujma, nije bio ništa manje ambiciozan. Možda nije bilo po svačijem ukusu, ali tko je rekao da su oni ikad bili za svačiji ukus?
foto: Laibach, credit: Ivan Peček
Koncert se primarno fokusirao na potpunu izvedbu njihovog zadnjeg albuma „Also Sprach Zarathustra“. Na njegovom tragu – a i na tragu prošlog koncerta – započeli su u vrlo avangardnom stilu. Sablasni tonovi u kombinaciji s apstraktnim projekcijama označili su početak jezovitog putovanja u središte Laibacha. Od početka doživjeli smo vrsnu atmosferu koja je odavala njihovu tendenciju ka višoj umjetnosti, vješto zamaskiranoj u „popularnu“ glazbu. Gdje biste drugdje mogli kao instrument čuti oštrenje noževa? Ili nešto nalik drobljenju kostiju? Uistinu, mogli smo svjedočiti elektronici na njezinom morbidnom i nihilističkom vrhuncu. Te večeri, hladni intelektualizam preuzeo je cijelu Tvornicu i od nje napravio svoje igralište. Daljnji tijek koncerta bio je znatno mirnijeg tona što je bilo očito zahvaljujući raznim projekcijama umirujućih prizora. Slike leptira i naviruće vode poslužile su kao antipod početnoj hladnoći večeri. A ako bi mogli navesti potpuni kontrast, „Vor Sonnen-Aufgang“ je bila praktički katarzična, blaga vokalna izvedba u jukstapoziciji s prizorima nuklearnog pustošenja. Ako bi bilo moguće Laibach opisati kao „romantičare“, to bi bio taj trenutak.
foto: Laibach, credit: Ivan Peček
Naravno, nije sve to bilo po svačijem ukusu pa sam imao „čast“ čuti i nekoliko „pametnih“ izjava očitih intelektualaca. Kako nije sva glazba za svakoga, tako nije ni biserje za svinje. Što ćete, kombinacija avangardne elektronike i vizualne umjetnosti za neke je prezahtjevna pa se ne mogu suzdržati od prigovaranja.
foto: Laibach, credit: Ivan Peček
Da nastavimo pozitivnije, druga polovica koncerta krenula je aktivnije, raspalivši s „Anti-Semitism“ iz njihovih davnih dana, a "Brat moj" vratio nas je na sam početak karijere kad su čak i dežurne cjepidlake bile zadovoljne. Bila je i pokoja stvar iz srednje faze kojoj je udahnut nov život zanimljivim aranžmanima, među njima „Wirtschaft ist tot“. Također vrijedi istaknuti vojni ritam „Ti, ki izzivaš“ koji je dodatno potresao dvoranu. Sve je tako brzo proletjelo da se nismo ni okrenuli, a već je nastupio bis. Prvo uz jureću „Bossanova“, zatim uz odličnu obradu „See That My Grave is Kept Clean“.
foto: Laibach, credit: Ivan Peček
Ako još niste zaključili, koncert je bio izvrstan. Idealna kombinacija njihove nove i stare faze. Bila je to izvedba koja je doslovno ostavljala bez riječi – barem većinu – i dokazala da je moguće spojiti različite glazbene i umjetničke sfere bez njihovog kompromitiranja. Jer kad se slegnu dojmovi, ostaje samo glazba.
Galeriju fotografija s događaja možete pogledati OVDJE.
