SuperUhi drugi dan
05.08.2015. 17:56
Nakon poletne i prpošne atmosfere te divljih riffova prve večeri, drugi dan festivala bio je pak, pretpostavimo, osmišljen kao svojevrsno jezerce među dvije brze rijeke, ako odaberemo vjerovati kako će završna ostaviti za sobom trag sličan onome premijerne večeri.
Središnji festivalski dan načeo je usnoharmonikaš Igor Djeke, skriven pod pseudonimom Harp Explosion. Sam naziv objašnjava Iggijeva virtuoznost na to malenom instrumentu koji u kombinaciji s ponekom perkusijom i isječcima trash filmova zaista potencija eksploziju zvuka. Iggijev garažni blues podržala je rijetka publika na Malom stagu, što onima željnim kvalitetne glazbe više nego nekvalitetnog alkohola uopće nije smetalo kako bi sa suncem otplesali u noć.
Harp Explosion
Dolaskom na Žedno uho iliti glavni stage, tribine su već bile na pola pune, premda se čekalo dobrih 20 minuta na najavljene aktere. Sun Kil Moon počeo je sa svirkom pred nepunim gledalištem, koje se svakom novom pjesmom sve više punilo. Nakon što je prilično mrzovoljan Mark otjerao fotografe jer su mu išli na 'fucking nerves' i bacio neke papuče s pozornice koje su se nekim čudom tu našle,nastavio je sa svirkom, te tu i tamo ubacio još koju šalu. Neke od pjesama koje su odsvirali su "Micheline", "Richard Ramirez Died Today of Natural Causes", "Carrisa", "Dogs", te su završili s "The Possum". Iznenađen činjenicom kako publika u jednoj Hrvatskoj poznaje njegov rad, Mark je vremenski produljio Carrisu i uključio auditorij u izvedbu što je ispalo vrlo simpatično. Iako je publika na kraju klicala za bis do njega nije došlo zbog vremenskog ograničenja. Sve u svemu, bila je to jedna lijepa i fina svirka nakon koje želiš još.
Došlo je vrijeme i za otvaranje Drugog stagea, a za to su sinoć bili zaduženi Stevan Ćirović i Andrija Spičanović, odnosno beogradski duo VVhile. Dočekani s radoznalošću od SuperUhe publike, činilo se da su ispunili očekivanja prisutnih. Hvaljen od kritike, još aktualan album “MORE“ pokazao je svoj potencijal te zasluženo mjesto na regionalnoj sceni. I dok su punk pop zvuci odzvanjali tvrđavom, na glavnoj se bini spremalo nešto sasvim drugačije, još jedan performans što potkrjepljuje originalnu maniru festivala.
VVhile
Jedni od glavnih faca, a mnogima i razlog posjeta SuperUhu, sa svojim vješto “izmišljenim“ instrumentima, na velikoj pozornici tvrđave našli su se Einstürzende Neubauten. Za neupućene, radi se o veteranima njemačke rock scene, usmjerenim na eksperimentalnu, industrijsku vrstu istog, s osjetnim ugođajem hladnog, ali ritmom napojenog krautrocka. Zvučno - vizualni performans oblikuju ručno izrađenim instrumentima od čeličnih konstrukcija, plastičnih cijevi, drveta i sličnih materijala sa smetlišta. Sve te "instrumente" bih mogla do kraja izvještaja opisivati, stoga toplo preporučujem informiranje o istima putem nekog YouTube link live izvedbe, jer je navedeno nešto što jednom u životu susretnete na svojoj koncertnoj putanji. Da ne ulazim u analizu, naglasit ću kako je prvenstveno originalnost u glazbenom izričaju ono što privlači, jer koncert u kompletu nije vrhunac zabave, održavaju prilično isti ritam cijelo vrijeme, no obzirom na odaziv i razgaljene reakcije prisutnih, čini se da bend olako vuče mase u svoje skute. Započeli su set listu sa "The Garden" i svirali gotovo dva sata, dok su par metara niže mladi Kanađani čekali na svojih 60 minuta.
Einsturzende Neubauten
Ought su krenuli sa svirkom čim su Einsturzende Neubauten završili bis. Gotovo poluprazno gledalište umah se popunilo. Bend je imao problema sa zvukom, kao i svi bendovi koji su do tada nastupali na pozornici ispod tribina. Meni neupućenoj u godište dotičnih, neočekivano mladi, sjajno su se snašli na pozornici i prilično profesionalno držali odišući lakoćom, bez obzira na spomenute prepreke. Darcy je čak u jednom trenutku bezuspješno pokušao promijeniti gitaru, no ipak, othrvali su se problemima i priuštili nam jedan korektan koncert, zbog kojeg ih se nadam čuti u nekom zagrebačkom okruženja već sljedeće sezone. Šarolika publika odlično je prihvatila Oughtov art punk izričaj te skakutala, među ostalim, na "Pleasant Heart" i "Beautiful Blue Sky". Dečki su se nakon koncerta nastavili družiti s publikom, potpisali tu i tamo koji vinyl album za nekog hipstera i prihvatili fotkanje ako ste ih zamolili.
Ought
S time je završio punkerski nastrojen dio izvođača te je preostalo jednom domaćem bendu novijeg kova, da pronese svoju melodioznost, obrubljenu sanjivošću, povijesnim zidinama. Pridjevi, tek pola godine koncertno aktivni, dočekani su na sceni kao kakav fenomen i izvrstan spoj iskusnih glazbenika. Ništa drugačiji se nisu ni sinoć pokazali. Psihodelični izričaj vođen dvoglasjem Ivane Picek i Nine Romić zaveo je prisutne i vodio ih u svoje apstraktne dimenzije dok je zvjezdana noć uzimala maha i lagano klizila ka svitanju završnog dana.
Pridjevi
U duhu najpoznatije numere potonjih, poslužit ću se središnjim stihom i zaokružiti dojmove pitanjem. Ako je moj život dubok san, zanima me mogu li svoje vječno žedno uho napajati svaki dan?
Photo by Tomislav Sporiš i Lasta Slaviček.
U izvještavanju pomogla Jasmina Kljunić.
