photo: Steve Vai, credit: Filip Bušić/ za Glazba.hr
Steve Vai i njegov talijanski talent u Domu sportova
14.04.2023. 10:58
Jednostavna glazba zna biti dobra. Pjesme od dva akorda – ili manje – itekako znaju biti zabavne. Ipak je AC/DC izgradio karijeru na istima. Svi ih volimo, htjeli to priznati ili ne. Od najprodanije duše koja bi se dalje zadužila jedino na kredit pa sve do najpretencioznijeg štovatelja progresive, poznatije kao tablica množenja. Međutim, ponekad se zaželimo zahtjevnijih rifova, čisto da mozak ne atrofira. Ako je i melodično, još bolje. Tu upada Vai. Satrijanijev učenik i Zappin šegrt, davno je kročio na ove prostore. Stoga i ne čudi velika potražnja te promjena lokacije. Bilo je uzbudljivo, toliko da ni „predivno“ vrijeme nije uspjelo umanjiti doživljaj.
Steve Vai definitivno je takva vrsta persone da ga jednostavno trebate vidjeti uživo. Istovremeno energičan i ležeran, topao i nepretenciozan, utjelovljuje koncept kulera koji naprosto zrači pozitivnom energijom te želi što više doprinijeti atmosferi. Komunikacija s publikom očito je vukla na njegova mentora, legendarnog Franka, jer je posjedovao sličnu razinu blesavosti uz nešto malo manje vulgarnosti. Maaalo. Bio je to sasvim solidan uvod prije negoli je „Tender Surrender“ do kraja zagrijao publiku i otjerao kišu.
Uzevši u obzir žanr glazbe, atmosfera je definitivno bila jedna od ugodnijih. Nije bilo nametljivosti i forsiranja. Pjesme su elegantno prelazile iz jedne u drugu bez imalo zastajkivanja. Odobrenje publike dobile su i solaže ostalih članova benda – osobito Dantea na gitari. Unatoč jasnom utjecaju njegova idola, vrlo dobro je uspostavio vlastiti zvuk. Vai je daleko od egotripera da bi uveo veto. Uostalom, zašto bi se samo on zabavljao? Neka si i ostali daju oduška. Poanta i jest zabaviti se, živjeti i uživati. Manje od tog nije vrijedno spomena.
Naravno, svi su čekali „Teeth of the Hydra“ čisto radi Ibanezove famozne grdosije. Iako efektivna te vrlo zanimljiva, i sam Vai zna njezinu stvarnu (ne)praktičnost s obzirom na to da je trebao stalak za učinkovito sviranje. Takve igračke ionako nisu potrebne da bi dočarao ljepotu „Liberty“. No, ne škodi uvesti malu promjenu, a bome dobro dođe imati i tehničara tenora za dodatnu interpretaciju njegove najpopularnije stvari „For the Love of God“, dok je za sam kraj ostavio pozamašnu „Fire Garden Suite“.
Iiii... To bi bilo to? Ne baš, ali je sasvim dovoljno. Daljnje pisanje svelo bi se na pretjerano filozofiranje i varanje na broju riječi. Ako ste bili, znate da je valjalo. Ako niste, jebiga. Vai je uvijek bio poznat po vrlo emotivnom izričaju, a ovaj koncert bio je odličan primjer takva talijanska talenta. Definitivno se isplatilo. No, stignete nadoknaditi. Uvijek postoji drugi put. Nemojte se samo bojati malo kiše. Dobro dođe kao osvježenje.
