Skaville festival - dan četvrti
15.07.2014. 06:49
[caption id="attachment_2942" align="aligncenter" width="547"]
Skaville festival - New York Ska Jazz Ensemble (izvor: Facebook)[/caption]
Malo po malo, svanuo je i zadnji dan Skaville Festivala. S prvim izlaskom iz šatora dalo se primjetiti da je dobar dio ekipe već napustio kamp, a kroz dan su samo jedan po jedan „padali“. Zadnji dan je bio rezerviran za Skabiciklijadu, zatvaranje Festivala granja i još jedan cirkuski show, a Naturalnu mistiku i New York Ska Jazz Ensemble očekivali smo s dolaskom večeri.
Mistika svoj nastup započinje s gotovo sat vremena zakašnjenja u odnosu na najavljeno. U nešto manjem sastavu nego inače i s Markom Gaćinom iz Brain Holidaysa na gitari svakako su uspjeli prenijeti dio svoje topline. Posvetili su, baš kao i inače, veći dio repertoara Bobu Marleyu i izveli neke reggae klasike kao „54-46 was my number“ Toots & Maytalsa i „96 Deegres In The Shade“ Third Worlda. Od Marleyevih pjesama mogli smo čuti „Get up, stand up“, „Jamming“, „One love“, „Waiting in vain“ i slične. Kako je Mistika sastavljena od profesionalnih svirača, dobra svirka je bila zagarantirana. Energičan pjevač Ivan Ivoš Iči plijenio je pozornost neumornim plesnim pokretima uživljavajući se apsolutno u svaku pjesmu, a dio njih je otpjevao i u kombinaciji s Gaćinom. Ispred bine se okupilo svega stotinjak ljudi u raspršenim grupicama - od plesača do dekica na travi, no manja brojnost publike ne čudi s obzirom da se održavala zadnja, nedjeljna večer i festivalski prostor je cijeli dan bio značajno prazniji u odnosu na druge dane. S Mistikom smo otpratili sunce i zaplesali na travi osjećajući dobre vibracije u zraku.
Oko 21:30 na bini se namještaju momci iz New York Ska Jazz Ensemblea te započinju sa svirkom. Predstavljeni su festivalu kao svjetska muzička atrakcija, bend visoke energije i lucidnih ska interpretacija u kombinaciji sa jazz standardima; odnosno moćna kombinacija reggae, dancehall, rocksteady i jazz ritmova. Tu reputaciju su dokazali i pred publikom u Križevcima, koja je postajala sve brojnija. Ipak mislim da bend nije bio oduševljen količinom ljudi jer šesteročlani sastav iza sebe ima 15 albuma i velik broj svirki diljem svijeta, a sinoć ih je dočekalo dvjestotinjak ljudi raspoređenih po livadi pred binom. Ni atmosfera među publikom nije bila više tako živa kao prijašnja dva dana. Logično, osjećalo se da festivalu dolazi kraj, nije više bilo onog uzbuđenja u zraku. Bez obzira na sve, prisutna ekipa se rasplesala, a uz brže ritmove i naSKAkala. Ovakvim vrhunskim glazbenicima nije teško odvesti publiku u neke svoje dimenzije stvarnosti. Mekim jazz melodijama su se zapravo i uklopili u trenutno festivalsko raspoloženje i podarili ekipi još jedan final chill pred odlazak. Vrhunskom puhačkom sekcijom vidljivo ostavljaju utisak na publiku.
Nije mi bilo baš jasno zašto je ovako dobar sastav stavljen na program zadnje večeri kad su ljudi već umorni od trodnevne akcije, a većina ih je morala i napustiti festival, ali pretpostavljam da u sklopu europske turneje organizatorima nije ostalo mjesta za birati. Naime, dan prije su nastupali u Črnomelju u Sloveniji, a sutradan imali gig u Pragu. Svakako, dečki su oduševili i ostavili mi za sobom želju da ih slušam na solo koncertu u nekom zatvorenom i punijem prostoru kako bi se potpuno prepustila njihovim milim zvucima.
Bio je ovo još jedan od onih festivala s kojih ne želite otići i na kojima ne možete prestati plesati bez obzira na doba dana. Plesala sam i plesala dok nije došlo krajnje vrijeme za odlazak, a i tad smo produžile još malo jer povratak u realnost apsolutno nije djelovao privlačno nakon tri predivna dana druženja. Ostalo mi je samo zavaliti se u suvozačko sjedalo našeg SkaTika i na putu do Zagreba boriti se sa postfest tugom.
Tekst: Andrea Kovač
