Koncerti

Rundek Cargo Trio predstavio Mostove Tvornici

Rundek Cargo Trio predstavio Mostove Tvornici

Jučer (18.5.) je u Tvornice Rundek Cargo Trio održao koncert koji je poslužio kao promocija novog albuma Mostovi. Iako prvotno zamišljen kao sjedeći koncert, na kraju je ipak održan u klasičnoj formi, vjerojatno zbog velikog odaziva publike koja je i bez dodatnog zauzimanja prostora stolicama popunila skoro cijeli Veliki pogon.

Činjenica da koncert nije održan kako je bio planiran ima svoje pozitivne i negativne elemente. S jedne strane, lijepo je vidjeti da se toliko brojčana publika odazvala na ovaj koncert, ali istovremeno je u ovom slučaju ta količinska  "ljubav" prema glazbi onemogućila realizaciju prvotno zamišljenog koncepta koji je bio i više nego smislen: intiman koncert za intimne pjesme. Trenutna glazba koju Rundek, Isabel i Duco stvaraju nije namijenjena za ogromne dvorane, stadione i slične prostorne grdosije (zapravo uopće nije bitna veličina prostora, koliko organizacija istoga), a to znaju i oni sami. Neki će vjerojatno reći da ne postoji razlika između publike koja mirno sjedi i publike koja stoji, glazba je ipak glazba, ali Rundek ne pokušava uhvatiti svaku priliku za intimnijim koncertom isključivo iz svoga vlastitoga hira. Razlog je upravo ta kazališna smirenost publike koja biva stvorena kada je fiksirana na svom mjestu. Smanji se količina ljudi koji konstantno šeću s jednog kraja dvorane na drugu i samim time ljudi bivaju na određen način prisiljeni da veću pozornost daju onome što se odvija ispred njih na bini, što i ova trenutna glazba zahtjeva, kultura teatra bi se reklo. Na taj bi način publika bila u mogućnosti  pohvatati i neke sitne aspekte koje ovako nije mogla. Ovakvim raspletom okolnosti dobili smo samo još jedan odličan koncert, koliko god to razmaženo zvučalo, ali u suprotnom smo mogli dobiti jedinstven koncert koji neće biti samo još jedan u nizu kvalitetnih nastupa Rundek Cargo Tria, jer se po pitanju kvalitete ovaj trojac već odavno dokazao. 

Koncert je bio započet s uvodnom kompozicijom novog albuma, pjesmom "Džaba". Impresivno je bilo promatrati kako ovaj trio odrađuje posao koji bi bio namijenjen za veću količinu ljudi, ponajviše Duco, kroz čije je ruke po običaju prošla velika količina instrumenata i ostalih "glazbenih pomagala". Kada smo već na temi ruku. Potajno sam se nadao kako će isključivo svirati zadnja dva albuma, što bi i bilo i u skladu s danom formom.  To nije bio slučaj, tako da su se na repertoaru našli i stari hitovi, od spomenutih "Ruku" i "Apocalypsa" do "Bi mogo da mogu" i "Uzalud pitaš". Ipak, bilo bi krivo previše zamjeriti, pošto izvođač nije dopustio da nostalgija nadvlada sadašnjost, točnije bi bilo rečeno da joj je jednostavno bio dan prostor za par udisaja.  Eventualno je veći naglasak mogao biti dan prethodnom albumu s kojega je bilo odsvirano tek nekoliko pjesama, točnije "Znak" i "Sanjala si da si sretna".  Najveću razliku u odnosu na studijsku verziju poprimila je naslovna pjesma "Mostovi" iliti priča iz linije 9 pariškog metroa. Uvodna priča o ženi koja je bila inspiracija za pjesmu odlično je poslužila kao priprema za samu izvedbu, čime je doživljaj bio samo pojačan. 

Na kraju, nadam se da će se ovaj trojac  odvažiti na nastup u kazališnom prostoru u skorašnjoj budućnosti. Razlog tome je taj što tek kada glazbeni izričaj, prostorno uređenje i organizacija budu u koheziji, publici će biti omogućen kompletni doživljaj onoga što ovakva glazba stvarno pruža. Nevažno hoće li taj koncert biti namijenjen za 10 ljudi ili njih 1000 i isto tako je nebitno bio ja osobno tamo ili ne. Do tada, ostaje nam jedino doživljaj i iskustvo onoga što se zbilo, a to je još jedan odličan koncert.

 

Set lista:

  1. Džaba
  2. Vidova
  3. Indijska
  4. Don Juan
  5. Ruke
  6. Uzalud Pitaš
  7. Sanjala si da si sretna
  8. Mostovi
  9. Vitamini
  10. Ne zaboravi me
  11. Bi mogo da mogu
  12. Ay Carmela
  13. Znak
  14. Ima ih
  15. Clouds
  16. Ula ulala
  17. Apocalypso
Antonio Rozić
Antonio Rozić

Shake it like a polaroid picture