Koncerti

Only Friends & Family @ Mr. Q

Only Friends & Family @ Mr. Q

Only Friends & Family (Facebook)

U zagrebačkom klubu Mr. Q našao sam se u petak, 13. lipnja, kako bih napisao recenziju koncerta i napravio intervju s članovima benda Only Friends & Family. Imao sam malih poteškoća oko pronalaženja lokacije kluba, ali uz intervenciju i pomoć Barbare, trombonistice spomenutog benda, problem je ubrzo riješen. Strmim stepenicama popeli smo se u prostorije Mr.Q-a gdje još nije bilo nikoga osim konobara, ponekih igrača biljara i članova benda. „Tek radimo tonsku probu. Nakon toga, napravit ćemo intervju“, rekla mi je Barbara. Kimnuo sam glavom dajući znak odobravanja. Tonska proba je počela, a ja sam pažnju preusmjerio na nizozemsko razbijanje španjolskih nogometaša. U vrijeme kada je utakmica okončana rezultatom 5:1 u korist Nizozemske, završila je i tonska proba pa je sve bilo spremno za intervju u kojem su članovi Only Friends & Family kolektivno odgovarali na pitanja, ali glavnu riječ je vodio basist benda, Goran Kukovačec. Kada i gdje započinje priča benda Only Friends & Family? Goran: Prije 7 godina u Vodicama na jednoj svadbi. Na svadbi? Kako ste došli na ideju? Goran: Zapravo nismo došli na konkretnu ideju. Održavala se spomenuta svadba na kojoj je jednog autora glazbe trebalo iznenaditi tako što bi netko odsvirao njegove pjesme. Zbog toga se skupila ekipa prijatelja i obitelji koja mu je to iznenađenje priuštila. Krije li se iza imena benda kakva simbolika? Goran: Upravo u tome što su bend formirali ljudi koji su rodbinski povezani ili dobro poznati prijatelji. Evo recimo, ja sam otac bog, a svi ostali su moja braća, sestre i djeca (smijeh). Objasnite strukturu benda. Koliko vas imate u bendu i koje instrumente koristite? Goran: Bend broji devet članova. Postava nije uvijek bila ista, ali trenutno osim klasičnih instrumenata funky benda, dakle gitara (Tomislav Ko., David), bubnjeva (Karlo), bas gitare (Goran), klavijatura (Mario) i vokala (Katarina, Roko, Tomislav Kr., Tomislav Ko., Goran, David), koristimo još trubu (Tomislav Kr), trombon (Barbara) i saksofon (Roko). Da li su svi članovi glazbeno obrazovani? Goran: Glazbeno je obrazovano dvije trećine benda. I to visoko obrazovano. Članovi brass sekcije i bubnjar postat će magistri i profesori glazbe, a mi ostali smo samouki ili imamo nešto sitno glazbenog obrazovanja. Koju vrstu glazbe svirate? Tomislav (gitarist): U početku je sve bilo jednostavno, a funky - disco stil, kojeg danas sviramo, došao je s vremenom kao rezultat progresa. Svirate li obrade ili autorske pjesme? Tko piše aranžmane i imate li kakvih planova oko snimanja materijala? Goran: Sviramo isključivo obrade za čije se aranžmane uglavnom brine bubnjar benda, Karlo. Naravno, svoj doprinos daju i ostali članovi benda. Početkom sljedeće godine planiramo snimiti album koji će biti funky mega spektakl. Na njemu će se nalaziti pjesme ’70-tih godina prošloga stoljeća koje su tamo neki izvođači potpisali kao svoje. Recimo Gloria Gaynor (smijeh). Gdje ste do sada svirali i gdje ste najredovitiji? Goran: U Maloj Ramoni u Krapini smo najredovitiji. To nam je baza. Tamo smo počeli i tamo ćemo završiti (smijeh). Inače, svirali smo i inozemno, zasad pretežno po jugoistočnoj Europi u gradovima kao što su Sarajevo, Novi Sad, Budimpešta, Maribor, Travnik....U 9. mjesecu planiramo otići na turneju na kojoj ćemo svirali u spomenutim gradovima uz dodatak, recimo, Moskve. Kakvo je vaše mišljenje o hrvatskoj glazbenoj sceni? Mislite li da ima svijetle budućnosti za mlade bendove? Roko: Ima. Ako dođe cijeli novi val mladih, ambicioznih ljudi koji ne žele pasti pod utjecaj sadašnje situacije, a da opet dobiju nekakvu financijsku pomoć, naravno da ima. Ako će svi mladi padati pod utjecaj ovih baraba koji sada vladaju glazbenom scenom, onda svijetle budućnosti za nove hrvatske bendove nema. Sve ovisi o izboru mladih. S druge strane, mediji igraju veliku ulogu u kreiranju hrvatske glazbene scene. Dok mediji ne shvate da trebaju promicati i neafirmirane bendove, situacija se neće promijeniti. Npr. tu bi radio postaje mogle puno pomoći puštajući upravo muziku mladih i svježih bendova. Goran: Svaka čast, recimo, Hrvatskom radiju koji je dosta krenuo s afirmacijom takvih bendova. I za kraj. Što očekuje od današnjeg koncerta? Kakva je atmosfera? Goran: Očekujemo najbolju moguću atmosferu. Ne znamo da li će biti ljudi, ali koliko ih god bude mi ćemo se potruditi napraviti što bolji ugođaj. Sviramo ovdje prvi put i nadamo se da će sve proći super.   Koncert je počeo u 23:30 i istog trenutka nagovijestio što su „prijatelji i obitelj“ pripremili te tople večeri. Krenuvši s „Earth Wind and Fire“ dali su dojam uvježbanog benda u kojem svaki instrument sigurno drži svoju dionicu. Gitare su zvučale ujednačeno, bas i bubanj bezgrešno su tvorili ritam sekciju, dok su brass, klavijature i vokali, odali pravi zvuk ovog benda. Ipak, prvih nekoliko pjesma bile su rezervirane za procjenjivanje zvuka i tehničkih sposobnosti svakog člana Only Friends & Famlily-a. Takva slika ubrzo se promijenila jer se u sve uzavreliju atmosferu uplela publika. Malo po malo ispred pozornice se skupljao sve veći broj ljudi koji su bezbrižno plesali, skakali i pjevali poznate hitove '70 i '80-tih godina prošloga stoljeća. Upravo je to jedna od odlika ovog benda jer, unatoč nepopunjenom prostoru kluba Mr. Q, stvorili su odličan ugođaj zbog kojeg se nitko nije osjećao usamljeno. Govorim ovo iz iskustva jer ni mojoj malenkosti nije bilo lako odoljeti plesnim ritmovima. Diktirajući tako svakim korakom publike, nakon nešto više od sat vremena, Only Friend & Family priveli su prvi set pjesama kraju. Ljudi ispred pozornice ovo su prihvatili s odobravanjem jer im je, sudeći po kretnjama i izrazima lica, itekako bio potreban predah. Pauza je potrajala oko pola sata. Tada se ovaj deveteročlani bend ponovno popeo na pozornicu i zasvirao poznatu „I Will Survive“. Publika ovaj put nije čekala ni sekunde te je odmah ušla u „đir“. Tokom cijelog drugog seta scenarij je bio gotovo isti kao i na prvom – plesanje, skakanje, pljeskanje, pjevanje...jedina razlika je bila u tome što je drugi dio odisao većim brojem poznatih pjesama. I tako, pjesmu po pjesmu, hit za hitom, u veselju i sreći došao je i kraj koncerta. Glavni akteri večeri pokušali su tada završiti pjesmom „YMCA“, no nakon želje publike vratili su se na pozornicu i legendarnom pjesmom „Daddy Cool“ priveli rasplesanu večer kraju. Ovim koncertom, „Only Friends & Family“, dokazali su kako velika brojnost nije uvijek potrebna za odličan provod i ugođaj koncerta. Uspjeli su gotovo svakoga natjerati na neprekidno i aktivno praćenje koncerta, tvoreći tako skladnu i harmoničnu cjelinu sa svim okupljenim dušama te uzavrele večeri.   Tekst: Filip Kordovan
Filip Bušić
Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."