Koncerti

Otvorenje MENT festivala prošlo u velikom stilu!

Otvorenje MENT festivala prošlo u velikom stilu!

Trodnevni MENT festival (30.01-2.02) obilježio je petu godišnjicu postojanja u Kino Šiški prigodnim otvorenjem festivala koje je posjetilo preko tisuću gostiju iz cijele Europe i svijeta. Prvi dan je uspješno lansirao posjetitelje po klubovima diljem Ljubljane na čak 17 pozornica gdje ih naredna dva dana očekuje još 70 bendova.

MENT festival je jedan od glavnih europskih showcase festivala. Poanta je u umrežavanju ljudi iz glazbene industrije, predstavljanju inovacija iz svijeta glazbe na konferencijama, radionicama, druženju, a posebna pažnja je posvećena mladim, žanrovski različitim izvođačima koji često prolaze ispod mainstream radara. Festivali ovakvog tipa su utjecajni jer ubrzavaju i olakšavaju proces potrage između dobrih izvođača, organizatora, labela itd.

Foto: MENT, credit: Kaja Brezocnik

MENT je jedan od onih festivala u koje se zaljubiš i prije nego li ga posjetiš. Godinama sam nizala izgovore za nedolazak, ali 5. obljetnicu MENT-a sam uzela sudbinu u svoje ruke. Pomno sam isplanirala odmor za dušu usred tjedna u glazbenoj oazi bendova, brojnih stručnjaka iz svijeta glazbe i mora fanatika koje ovakva događanja privlače. Hrpa ljudi na istom mjestu bi mi u drugačijim okolnostima bila odbojna. No u ovom slučaju, veći broj posjetitelja me samo veseli. Napokon glazbenici koji to zaslužuju dolaze u centar pažnje, čime im se pruža prilika da dođu do šire publike u Europi i cijelom svijetu.

Festival je koncipiran tako da su tijekom dana brojne konferencije, a od 19h kreće glazbeni program od ukupno 75 izvođača na čak 17 pozornica diljem Ljubljane.

Da se vratimo na početak.

Na MENT-u sam u srijedu, 30. siječnja, doživjela izuzetno toplu dobrodošlicu. Osim standardne akreditacije, dočekala me festivalska torba s brošurama koje uvijek dobro dođu, kompilacijskim cd-om, ali i simpatičnim suvenirom čaja od mente. Moram pohvaliti i nesvakidašnju buffet ponudu. Svi posjetitelji su mogli uživati u najčudnijim kombinacijama zalogajčića, naizgled nespojive kombinacije voća i sira se iznenađujuće slažu u ustima kao i žanrovi svih bendova na ovom festivalu. Na zidu su bili izloženi primjeri postera, koji se mogu kupiti u galeriji DobraVaga, čime su umjetnici dali svoj doprinos za svakog izvođača s line up-a. Namjerno su kvadratnog oblika, kao referenca na LP albume.

Foto: КУКЛА, credit: Kaja Brezocnik

Na festival sam stigla na vrijeme (za večeru), ali i taman dovoljno da još jednom upijem čari ovog mjesta koje vežem s omiljenim koncertima. MENT pazi na satnicu toliko dobro, da vam gotovo ne treba ni sat. Pametno složen raspored prvi dan festivala je smjestio u Kino Šiška gdje se na dva koncertna prostora, Katedrala i Komuna, unakrsno izmijenilo pet izvođača bez preklapanja. Naredne dane je predviđen žešći tempo, količina koncerata, konferencija i lokacija u gradu višestruko će narasti.

Slovenski one woman projekt КУКЛА (KUKLA) probio je led, odnosno bolje reći Kukla se raspištoljila svojim slavenskim gangsta geisha popom. Predstavila se prvom pjesmom u glavnoj dvorani misterioznim dubokim glasom s kojim se poigrala tiiekom koncerta do najviših tonova. Vokal, pokreti tijela, snimljene matrice i projekcije je sve čime je ova glazbenica mogla baratati. To je bilo sasvim dovoljno da izuje sveprisutne iz zone udobnosti i dobro nas zabavi. Za vrijeme koncerta priredila je nekoliko iznenađenja. Tik uz nju su stajala dva (in)securityja okrenuti od nas, da bi se ispostavilo da joj više ne treba nesigurnost, s dozom samopouzdanja ih je potjerala s bine i dala se u uvjerljivo zavođenje posjetitelja svih dobi i spolova kroz pjesmu “Hranimo se rečima” i “jedan na jedan” ples. Publika je situaciju objeručke prihvatila, atmosfera se užarila, a cijela scenografija je poslužila kao savršen uvod u njenu najpoznatiju pjesmu “ljubavjebolest” s provokativnim projekcijama scena sexa kipova i letećih dilda. Pjesma budi deja vu i ima potencijal radijskog hita. Meni je osobno njen pristup bio zanimljiv, ali i album i nastup su mogli proći bez posljednje pjesme “Zvezdana” na kojoj joj se pridružio i zbor. Uz konfete na kraju koncerta je postalo jednostavno previše.

Pet minuta je bilo sasvim dovoljno da naručimo pivu i odemo poviriti domaćine Haiku Garden u prizemlju Kino Šiške.

Ove “velikane” shoegazea sam par puta propustila vidjeti u sklopu raznih festivala i uvijek bi mi nekako promakli. Njihov 40-ominutni set nabijen čvršćim ritmovima, bassevima, melodijama i promjenama ritma na momente se stapao s projekcijama valova u pozadini što je najbolje došlo do izražaja u “What lies within”. Što je vrijeme više odmicalo, bend je bio sve usviraniji i zanimljiviji, instrumentalne improvizacije su dale maha i uljuljale publiku u shoegaze atmosferu. Vrhunac njihovog koncerta je bila, sama po sebi, duža pjesma “Drifters” koja me teleportirala na koncert RIDE-a u Šibenik ili pak na koncert slovenskih Persons From Porlock.

Sve što trebate je zatvoriti oči i Haiku četvorka vas vodi u svoj ili neki drugi svijet i zahtijeva koji trenutak više da se vratimo u realnost.

U većoj dvorani nas je čekala danska senzacija Iceage, bend od kojeg se najviše očekivalo, dio posjetitelja je pogodio u žicu za plesanje, a nekolicini je podbacio. Po meni su odradili korektan nastup, vjerujem da njihove pjesme nije moguće bolje ni odsvirati. Teatralnost cijelog koncerta je bila na nivou. Frontmen Elias nije skidao mrki, izmučeni, gnjevni pogled i wellschmertz s lica s kojim ti se nije svejedno susresti da se slučajno čista mira ne iskali, na tebi. Sve skupa je imalo svoju draž i pojavom je mamio pažnju. Istaknula bih “Plead the fifth”, “Beyondless” i fantastičnu “Catch it” s kojom su zaključili koncert.

Na nekim dionicama me asocirao na Kasabian, a u drugima na King Krule ili pak QOTSA, a razlog tome je njegov nabrijani stav i šarmantni engleski naglasak.

Drone emoji je trebao biti iznenađenje dana. Uletio je umjesto belgijskog hip hop projekta Blu Samu, što mi je zapravo i odgovaralo ili sam barem tako mislila. Naime ovaj post vapor wave projekt radio student je odabrao za najbolji album 2018., a u nastupu uživo totalno je podbacio. Naime, satirični pristup sampliranju popa bi možda još i bio ok da sve skupa je izgledalo kao set jako neozbiljnog DJ-a koji više vremena provodi snimajući publiku mobitelom, nego li glumeći da barem nešto radi. Sad barem znamo kako je to kad ti netko pred nosom bliješti fotoaparatom. Međutim, o ukusima se ne raspravlja. Bilo je očito da nekolicini u prvim redovima poprilično godi. Šteta, čak je imao potencijala kad sam ga osluhnula online. Preporučam da drugi put sa sobom na stage povede kolegu koji je svirao na drum padu kod tonca. Izgledao je kao da uživa u tome što radi, odnosno kao da nešto zaista i radi.

Foto: Sevdaliza, credit: Nejc Ketis

Sevdaliza je izvođač od kojeg sam strepila cijelu večer. Samo ime me odbijalo od želje da ju prethodnih dana doživim. Nastupila je u amfiteatru Šiške s još dva glazbenika u mraku iza nje za bubnjevima i klavijaturama. Već na samom početku se dalo osjetiti da i ona igra na kartu seksipila kao Kukla, a podij cijelu večer nije bio ispunjen posjetiteljima kao na njenom koncertu. Publika joj je jela iz ruke. Ovacije su postale nešto bez čega ne bi prošlo ni pola pjesme. Povela nas je kroz žanrovski mix od elektronike, art popa, R&B-a i klasike. Njen vokal je specifičan, melankoličan, visceralan, ali usuđujem se reći da je bend glavna karika zbog koje Sevdaliza stvara tako magičnu atmosferu. U par navrata je pretjerala s eye kontaktom poziranjem kamermanu za projekcijsko platno kao i preisplaniranom koreografijom, ali pozadinska glazba je ta koja je učinila takve trenutke veličanstvenima. Ukoliko vam se svidjelo na Son Luxu u Tvornici, ili ste fanovi skandinavskih prizvuka, glazba koju stvaraju ovi dečki sigurno bi vam prijala.

Vrhunac večeri po meni je bio jedan od rijetkih trenutaka kad je sjedila za klavirom povodom pjesme “Soothsayer” kad je sva koncentracija bila usmjerena na melodije, a mraku pojačao naša osjetila, a Sevdaliza je kasnije pokazala i da ju repanje jako dobro ide.

Iskoristila je svaki trenutak da najbolje do izražaja dođe njen bijeli outfit s rukavicama koje nosi svaka prava diva, a pred kraj koncerta ga je zamijenila potpuno novim avantgardnim lookom.

Reflektori su isticali njenu figuru tijekom cijelog nastupa, a čim bi zatvorila oči osjetili bismo da cijelim tijelom doživljava svaku notu.

Ova iransko nizozemska skupina je maksimalno iskoristila svojoh sat i pol vremena da predstavi svoj glazbeni opus, što me bilo i više nego dovoljno da steknu brojne poklonike.

Zasluženo su stekli status zvijezda večeri, no Haiku Garden su ipak bili više moj “cup of tea”. Htjela sam da njihov nastup traje u nedogled. Dj-ica CL-TR je u afričko londonskim underground tonovima obojala after, no ja sam odlučila čuvati energiju za novi dan.

Čitamo se sutra (ako preživim večer) s reportom nemoguće misije ''Kako u 7 sati na 10lokacija pogledati 30+ bendova?''. Ili još bolje, vidimo se večeras i sutra na MENT-u. Još stignete!

Ana Patrlj
Ana Patrlj

Fashion only lasts a little while, but an open mind is always in style.