Side Project izveli 90-minutni K/SET kao veliki!
23.10.2018. 10:37
Koncert Side Projecta u subotu u KSET-u, kao da se provukao ispod radara. Nije bio dovoljno medijski popraćen ususret koncertu, a s obzirom da je istu večer Repetitor s Dogs In Kavala zatvarao trodnevnu zagrebačku turneju u Vintageu, očekivala sam simpatičnu intimnu koncertnu večer, ono što i preferiram.
Kako li sam bila u krivu! Dočekao me krcat KSET, odlično usviran bend i najopuštenija publika do sada. Things Which No One Else Should Know About je možda idealna pjesma da se počnete zaljubljivati u naš mali, a veliki bend, ali su u subotu pokazali da im svaka pjesma ima potencijal da postane hit svjetskih razmjera i moć da utječe na smjer u kojem će se vaš glazbeni ukus razvijati.
Većina nas je doživjela razdoblje života kad iz određenih razloga slabijeg intenziteta slušamo i otkrivamo novu glazbu. Ne možemo procijeniti kad će taj period završiti, ali se nastojimo tu i tamo vratiti u život nekom pjesmom koju smo davnih godina volili ili još bolje live svirkom. Side Project se ove subote našao među prvim defibrilatorima moje sadašnjice i zatinjao vatru koju su davnih dana zapalili. Razveselila me vijest o njihovom koncertu, jer im je ama baš svaki koncert drugačiji od prethodnog i svaki put pronađem ljepotu u nekim novim pjesmama. Otkrila sam ih sasvim slučajno u vrijeme kad sam svaki slobodan trenutak koristila da bih poslušala nešto novo, u vrijeme kad sam prokrastinirala uz glazbu. Maštala sam kako bi divno bilo napraviti svoj festival i dovesti omiljene manje poznate izvođače u svoj grad, proučavala crowdfunding stranice da pronađem način kako ostvariti taj san i naišla na ovaj obećavajući duo. Njihova kampanja u kojoj su skupljali sredstva za glazbene instrumente i prvi album nije najbolje prošla, ali srećom Indirekt festival im je dao vjetar u leđa i omogućio prve nastupe za koje im je i više nego dovoljan bio njihov laptop i vokali da svi osjete posebnu energiju kojom zrače. Bend je s vremenom evoluirao, a sve ostalo je povijest.
U subotu, 20. listopada, Side Projectu je pošlo za rukom napuniti KSET. Za vrijeme „Alive“, jedne od senzualnijih pjesama, probijala sam se kroz 150-ak ljudi ne bih li bila bliže bendu. O atmosferi dovoljno govori činjenica da sam ostala u stražnjem dijelu jer je dobra vibra zavladala cijelim klubom, uključujući i gornju etažu. Šteta što se „Giving Souls Away“ nije našla na njihovom albumu, postala je neizostavni dio repertoara, a kako i ne bi uz Lukin dominantni, mračni vokal i Anjine nezamjenjive vokalne dodatke koji se mogu čuti i od strane publike. Promatrajući ih dobijete osjećaj da Lukina havajska košulja, a Anjin darkerski izgled nadopunjuju njihovu izvedbu. Za vrijeme koncerta u par navrata duo je ostao sam na stageu, bez ostatka benda i to se pokazalo kao pun pogodak. Klavijature „Time To Pray“ su ogolile frontmena u solo izdanju, a Anja se super snalazila u ubacivanju instrumentalnih sampleova. Zahvaljujući isprekidanim bass sekcijama, „Jealousy“ je posebno došla do izražaja, a među najbolje prezentiranim pjesmama su „Glitter“ i „Guns“. Prvu su izveli solo i napravili savršeno promišljen prijelaz u drugu s ostatkom benda bez imalo zadrške, čime su dodatno proširili spektar emocija u slušatelju.
Bend iz pjesme u pjesmu, pa i u samim pjesmama kombinira raznovrsne žanrove, koje se neću truditi niti nabrajati s obzirom da su fluidni i konstantno ispoljavaju nove utjecaje. Na trenutke sam se osjećala kao na koncertu skandinavskog benda kojeg si trenutno ne mogu priuštiti, a na trenutke kao da se nalazim u središtu nekog većeg festivala, do mene dopire glazba iz svih smjerova, a sve skupa zvuči nevjerojatno melodično, plesno i složno kao u pjesmi „River's Flow“, u kojoj je čvrsta bass sekcija poprilično doprinijela cjelokupnoj atmosferi. Iznenađenje večeri je bila Irena Žilić koja se nedavno vratila s europske turneje s Morcheebom. Kombinacija Irene i benda uživo u pjesmi „Would You“ je za naježit se! Unijela je posebnu snagu i svi zajedno su ostavili dojam marširajućeg super benda. Svi članovi su tada posebno došli do izražaja, a zvučalo je daleko moćnije od studijske snimke.
Na ovom koncertu sam po prvi put zavoljela neke pjesme koje mi ranije nisu legle. Idealan primjer su „Undertaker“, koju je Anja uzela u svoje ruke, i „Again“, zvuče kao stvorene za klubsku glazbu. Na granici su onog što volim, no u izvedbi uživo su me pogodili u žicu. Posjetila sam nekoliko koncerata ovog benda i moram reći da sam na sebi i drugima primijetila da je u njihovim počecima prevladavala zaluđenost vokalnom izvedbom, a sada čak i ako ne znate pjesme prelako vas namame u plesno raspoloženje samim melodijama. A možda je dodatna karika rasplesanijoj atmosferi nego inače bio mračniji prostor KSET-a zbog kojeg su se rijetki ustručavali prepustiti u potpunosti.
U „Lonely Boys“ nas je Anja senzualno uvela dubljim pa višim dionicama, a opetovanim ponavljanjem stihova njen vokal je postao jedan od instrumenata, zaštitni znak Side Projecta. Ti vokalni „samplovi“ su ono što odzvanja u glavi danima nakon koncerta. Bis se osjećao u zraku, stoga je bend bez glumatanja odmah ostao na bisu i s „Drops“ za koju je Nikol iz NLV posudila sampleove, priveo 90-ominutni koncert kraju.
Da istu večer Vintage nije odnio dobar dio publike, vjerujem da bi KSET bio premalen za Side Project, stoga predviđam skoro druženje u velikom pogonu Tvornice. Zahvaljujem bendu što mi je barem privremeno vratio želju za istraživanjem bendova i radost u jesenje dane! Ono što je do sada poprilično utjecalo na glazbu koju volim su bendovi koje vole najdraži mi bendovi. Prvi na repertoaru će biti izvođači od Phantograma i iamamiwhoami do K-popa. A dalje tko zna.
