Jazz orkestar HRT-a i Javier Girotto – Kada latino duh susretne slobodu jazza
02.05.2025. 01:18
Na Međunarodni dan jazza zagrebačka publika uživala je u večeri bogatoj emotivnim solima, glazbenim dijalozima i pulsirajućem spoju argentinskih, domaćih i improviziranih idioma. Argentinsko-talijanski saksofonist Javier Girotto i Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera proslavili su Međunarodni dan jazza, 30. travnja 2025, večeri punom strasti, latino ritmova, sjajnih solo dionica i glazbene slobode koja se prelila i u opušteni jam session nakon koncerta.
Svečanost obilježavanja Međunarodnoga dana jazza u Maloj dvorani Lisinskoga pokazala je kako jazz, kada se spoji s glazbenom strašću i kulturnim identitetima, može nadići granice i postati svečana glazbena čestitka. U tome su uspjeli Jazz orkestar HRT-a pod vodstvom Mirona Hausera i njihov posebni gost, argentinsko-talijanski saksofonist Javier Girotto.
Iako je već nastupao s ovim orkestrom, prvi put 2016. u MSU, Zagreb je ovog puta Girotta dočekao kao staroga znanca, čija se glazba duboko ugnijezdila između jazza i argentinske tradicije. Girotto, koji iza sebe ima bogatu međunarodnu karijeru i jedinstven opus koji spaja tango, argentinski folk, belcanto i improvizaciju, odlučio je publici podariti večer punu osebujnih boja. Nastupio je isključivo na sopran saksofonu te povremeno na andskoj flauti queni, što je dodatno obogatilo njegov prepoznatljivi izraz.
Aranžman koji, iako je bio plesni, pokazao je koliko su Girottova muzikalnost i izričaj duboko ukorijenjeni u Argentini, ali i koliko je otvoren rušenju žanrovskih barijera, istraživanju novih zvukovnih mogućnosti i spajanju raznorodnih stilova. Stoga večer nije bila posvećena zvukovima argentinskoga tanga, već svojevrsni spoj glazbenih izričaja Argentine, Italije, Kube i Hrvatske.
Koncert je otvoren skladbom Bembé Zlatka Černjula, svojevrsnim hommageom osnivaču orkestra i podsjetnikom na dugu povijest Jazz orkestra HRT-a, koji ove godine ulazi u osmo desetljeće postojanja. Time je simbolično istaknuta veza između korijena i suvremenoga zvuka.
Girottov autorski dio koncerta uključivao je ciklus njegovih prepoznatljivih skladbi – Escenas argentinas, La Poesia, Foglie d'autunno, Cancion de Cuna, Mi Viejo i Malvinas – u kojima je publika mogla osjetiti puls Buenos Airesa, sjetu juga i slobodu jazza. Svaka od njih donijela je novu nijansu, od nostalgičnih i melankoličnih do ritmično nabijenih i raskošnih.
Poseban sklad donijele su i skladbe domaćih autora. Nostalgia for the Future Mire Kadoića te Hauserove Las Reinas i za bis La Concha nadovezale su se prirodno na Girottov idiom, dokazujući kako jazz ne poznaje granice, ali poznaje dobru mjeru i ukus.
Pod ravnanjem Mirona Hausera, orkestar je djelovao izuzetno fleksibilno i otvoreno. Njegovo vodstvo očituje se i u tome što članovi orkestra dobivaju sve više prostora za solističko izražavanje. Tako je gitarist Elvis Penava prvi put s Jazz orkestrom HRT-a zasvirao solo na akustičnoj gitari. Uslijedili su dojmljivi solo nastupi Mire Kadoića, Mihaela Györeka, Davora Križića, Vojkana Jocića i Luke Žižića, čije je gotovo „duelsko“ nadmetanje s Girottom na trombonu i saksofonu bilo jedno od najuzbudljivijih trenutaka večeri.
Ugođaj su dodatno obogatili ritmovi koje je orkestru pridodao gostujući bubnjar i perkusionist Hrvoje Rupčić, inače član Cubisma, čime je večer poprimila i autentičan latino pečat.
Noć se nije završila na pozornici. U Kavani Lisinski, uz zvuke jam sessiona koji su predvodili Petar Ćulibrk (klavir), Mario Torbica (kontrabas) i Bruna Matić (bubnjevi), koncert je dobio svoje opušteno, ali ne manje nadahnuto poglavlje.
Bila je to večer u kojoj je jazz, iako međunarodnoga jezika, ponovno govorio lokalno – kroz sjećanja, improvizaciju i otvoreno muziciranje. Zagrebačka publika, i više nego raspoložena, nagradila je umjetnike onako kako i priliči ovom glazbenom prazniku – s osmijehom, dugim pljeskom i željom za još.
