Glen Hansard u Lisinskom - briljantno
10.03.2016. 19:34
Čini mi se nemogućim opisati "samo" riječima ovaj sinoćnji koncert… Pomalo bi bilo i bezobrazno prema Markéti, Glenu i njihovim suradnicima svesti njihov nastup na razinu novinarskog izvještaja.
Kako onda prenijeti ovo od sinoć? Kako odreagirati? Poezijom? Umjetnošću? Samo nekom takvom višom formom izražavanja, netko puno talentiraniji od mene, možda bi uspio ili uspjela dočarati vam iscjeljujuću, transformativnu moć sinoćnjeg duhovno-glazbenog doživljaja s pozornice Lisinskog.
Za ovaj izvještaj, nisu bitne nagrade koje je Glen Hansard osvojio, nisu bitni glazbeni velikani s kojima je surađivao ili njegov uspjeh s Markétom Irglovom… Niti oni podaci je li koncert bio rasprodan, tko je viđen u publici, koliko je nastup trajao… Takvi detalji su ovog puta apsolutno nevažni; jer ljepota, emocije i vjera u ljubav koju su Glen i pratnja nesebično dijelili sinoć, iskreno i uvjerljivo - to su jedine vrijednosti koje su važne za ovaj članak i u životu općenito.
U stilu Joni Mitchell i Jamesa Hornera za grand pianom, večer je otvorila Markéta Irglová. Posve jednostavna i skromna, Markét je, gotovo bez napora, svojim umijećem sviranja piana i lakoćom pjevanja poprilično zahtjevnih vokalnih dionica, ovladala Lisinskim. Čehinja je, između ostalog, s nama podijelila i svoja sjećanja iz djetinstva kada je, kako kaže, s obitelji dolazila na Jadran u usranoj kamp-prikolici. Uvjeren sam kako je nakon te izjave još više osvojila srca publike. Na prve note "If You Want Me", publika je glasno zapljeskala, a Markéta izvela pjesmu svog nastupa. Ispričala nam je priču o svojoj prvoj ljubavi i mjuziklu "Jesus Christ Superstar" prije nego je, za kraj, svojim nježnim glasom otpjevala "I Don't Know How to Love Him".
A onda je, nakon kraće pauze, započelo ono što bi se lako moglo nazvati koncertom života. Glen i njegov sastav zgrabili su tu Veliku dvoranu kao neku zvijer i pripitomili je. Razmazili.
"Return" je otvorila Glenov "Save A Soul Mission". Glazbenici su u maniri Dave Matthews benda ili Springsteenova "The E Streeta" izazivali neprestane valove oduševljenja, ustajanje na noge i glasno pljeskanje i u više navrata - ekstazu među publikom. U večeri punoj iznenađenja, pjesme su se samo nizale jedna za drugom… Na pozornici, na sjedalicama među publikom i opet natrag na pozornici. Kristalno čist zvuk, odlična akustika dvorane i igra rasvjetom, tih desetak odličnih glazbenika u njegovoj pratnji i publika koja je na poziv Irca prišla sjesti na parket najbliže pozornici - sve to skupa sinoć je stvorilo jednu neraskidivu vezu i uspomene koje, uvjeren sam, nikada neće izblijedjeti. U pauzama među pjesmama, Glen nam je pričao o svom ocu, o tome kako je ukrao vino Damienu Riceu i kako je prevario svoju djevojku jednom. Koliko god je velika ta koncertna dvorana, toliko se sinoć osjetila jedna intimna veza između glazbenika i publike. Neopisivo nešto.
Mnogo pjesama od sinoć zaslužilo je riječi hvale, no par njih je "nadišlo život". Kad se trombonist Curtis Fowlkes primio mikrofona i prekrasnim baršunastim glasom otpjevao "Wedding Ring", ono što se događalo na pozornici direktno se rezbarilo u dugotrajno pamćenje svih nas. Silovita izvedba popularne "When Your Mind’s Made Up" dobro je protresla Lisinski. Te dvije pjesme, uz svima omiljenu "Falling Slowly" koju je Glen otpjevao s Markétom i Zrinkom Cvitešić na bisu, bile su najsjajniji trenuci večeri.
Zagreb nije bio samo još jedna stanica u nizu, a Glen nije samo još jedan glazbenik koji pjeva o svojim osjećajima. Glen Hansard je jedan od onih ljudi koji ima moć popraviti najveću štetu najjednostavnijom pjesmom, a takvih danas nema puno.
